Od svojih modernih početaka cjepiva
izazivaju kontroverze i imaju snažne protivnike u znanstvenim krugovima (danas
je takvih sve manje jer se svakog znanstvenika ili liječnika čim počne
propitkivat cijepiva proglašava šarlatanom, nezalicom ili čak luđakom, a nerijetko završavaju i na sudu).
U medicinskoj publikaciji iz 1903. u
tekstu "Nečistoća u virusu cjepiva", dr Rosenau je napisao:
"Vakcinija je specifična bolest čiji uzrok nije točno određen. Mi, dakle,
radimo u potpunom mraku. Mi liječnici smo obavezani da cijepimo naše pacijente
virusom (tj. proteinskom formom) koji sadrži mikroorganizme drugačije od onih
koji su uzročnici vakcinije. (Vaccinija je naziv za kravlje boginje, a virusi
su tada očito smatrani mikroorganizmima. Podsjetimo da se riječ "virus"
u srednjem vijeku koristila u medicini da označi neki otrov).
"Mnoge smrti od cjepiva su
registrirane svake godine i te smrti se klasificiraju sa podnaslovom
Pyemia-Septicemia i ona nosi broj 20 na međunarodnoj listi uzroka smrti i pod
ovim općenitim naslovom je izvedena podjela na Pyemia br. 20 A. Septikemia br.
20 B, Vaccinia br 20 C. Pod ovim slovom se u podnaslovu vidi da je više smrti
kod djece zabilježeno od cijepljenja nego od samih velikih boginja ",
zapisao je dr Rosenau.
Uzroci smrti u analizi
koju je izdao U.S. Census Bureau, 1913. pod brojem 20, vakcinija je razvrstana
kao forma purulentne (gnojne) infekcije i septikemije."
"I to je
septikemična ili gnojna infekcija, čista i jednostavna za dijagnozu. Ali ona
nije opasna samo zbog toga, već ona nosi sa sobom i tetanus i druge bolesti, i
koje tu nalaze osnovnu kulturu za svoj smrtonosni razvoj kada se pojave kao
dupla ili miješana infekcija", zapisao je dr Roseneu prije 90 godina.
"Ponekad se ovakve
gnojne rane od cijepljenja nagomilaju i prošire po čitavom tijelu kao kod
teškog slučaja velikih boginja".
Pogledajte kakvi su
efekti unošenja zatrovane krvne limfe cijepljenjem. Na slici desno je lice
medicinske sestre koju je izgrebalo cijepljeno dijete. To je očit primjer
virulentnosti cjepiva. Dijete u sredini staro dva mjeseca je umrlo 36 dana
nakon cijepljenja.
Hajdemo u SAD. Američki liječnici su več
uvođenjem cjepiva u obliku oslabljenih bakterija i virusa tvrdili da ta cjepiva
samo mogu biti prenosioci najtežih zaraznih bolesti kod ljudi i životinja, a
nikako lijek za iste. Jer pitanje je sljedeće: ako mi se ubrizga oslabljeni
virus, recimo zaušnjaka, koja je moja reakcija? Jer moja reakcija može biti
oboljenje od te bolesti (imunološki sustav se ne izbori) ili 'ubijanje' istog
virusa vlastitim sustavom i stvaranje antitijela do kraja života. No cijepiva
to ne daju, već je uvijek potrebno docijepljivanje. No kako je to moguće, ako
je tijelo stvorio antitijela? Zar nisam kad prebolim neku bolest doživotno
imun? Ispada da čak i doktori tvrde da cjepiva ne daju pravu zaštitu kao
prirodni imunološki sustav već neki oslabljeni odgovor. Nitko ne zna točno
kakav...
Svakako od tih prvih
praborbi valja izdvojiti "Horrors of Vaccination". Radi se o
studioznoj peticiji tadašnjem američkom predsjedniku za ukidanjem obaveznog
cijepljenja u američkoj vojsci i mornarici. Ova detaljna studija je napisana
prije skoro 100 godina no i danas se ista pitanja provlače. Osniva se
Nacionalna liga protiv cijepljenja koja je u velikoj peticiji od predsjednika
Woodrow Wilson-a 1919. tražila da se obavezna cijepljenja za vojnike stavi van
zakona. Šokantni podaci o cijepivima tada su predočeni američkom predsjedniku i
Kongresu, a danas su ti podaci magično izgubljeni.
Malo liječnika danas u svijetu zna kako
su se njihove kolege u SAD početkom 20. stoljeća žestoko borile protiv ovakvog
načina "liječenja", vođeni znanjem iz više medicinskih škola. Za
mnoge od njih tada je i sama pomisao na to da se neka bolest može spriječiti
upravo njenim širenjem - bila suluda. Posebno im je bilo neprihvatljivo
miješanje inficirane krvi između ljudi i životinja.
Kako se ova barbarska i suluda ideja
masovnog trovanja vremenom uvukla u suvremenu medicinsku školu i praksu te
pomračila svaki zdrav razum o tome što je ljudski organizam, što život, a što
trovanje i ubijanje - svakako mora biti tema za razmišljanje svakog doktora.
Suvremenom medicinom, nakon Drugog
svjetskog rata, dominira samo jedna medicinska škola (alopatska, koja kaže“klin
se klinom izbija”) i ona prihvaća postojanje poznatih zaraznih bolesti kao
jedan prirodan fenomen koji se događa s vremena na vrijeme. Najefikasnijim
sredstvom za sprječavanje infektivnih bolesti ova škola, koja je i osnivač
Svjetske Zdravstvene Organizacije, proglasila je cijepljenje, tj. preventivno trovanje
krvi bolesnim klicama.
Termin
"izlječenje" u modernoj medicini se više i ne spominje, već postoji
samo terapija (alopatska) propisana od samo jednog svjetskog zdravstvenog
autoriteta - a to je Svjetska zdravstvena organizacija u koju se primaju samo
sljedbenici i zagovornici jedne medicinske škole.
A jedan od zahtjeva u Peticiji
bio je i da se u svim upravnim odborima nacionalnih zdravstvenih službi u SAD
nalaze liječnici koji zastupaju različite medicinske škole.
.
Još jedan od apsurda na
koji se u Peticiji skreće pozornost jest taj da se cijepljenjem tj.
"podizanjem imuniteta" prvo obuhvaćaju oni koji su po prirodi već
najotporniji, a to su djeca od 6 do 19 godina koja imaju čak 12 puta jači
imunitet i vitalnost od onih ispod 6 godina i šest puta su otporniji od
odraslih. Također je kod njih smrtnost od zaraznih bolesti najmanja i iznosi
svega 5 posto.
Pored njih najviše se
poseže za cijepljenjem ljudi najboljeg zdravlja i u najboljim godinama, a to su
vojnici.
Zašto se baš njima prvo
ubrizgavaju otrovi u krv, pitao se Higgins u Peticiji.
Posljedica ovakve
zdravstvene politike je što je 1918. na 1.000 vojnika njih 6,4 posto umrlo od
neke bolesti. Kod civila je to 4,7 posto. Ako se uračuna da su kod civila i
stari ljudi, a kod vojnika mladi u punoj snazi, ovaj udjel je nelogičan. Zato
se i posumnjalo da u pitanju može biti posljedica višestrukog cijepljenja
vojnika.
Najveći broj smrtnih
slučajeva kod cijepljenjih vojnika bio je od tetanusa.
Chas. M. Higgins je u
Peticiji naveo da je Jenner-ova "stručna" tvrdnja da se cijepljenjem
"doživotno spriječava pojava velikih boginja", opovrgnuta još 1901. i
to upravo "stručnim" tvrdnjama liječnika koji su bili zagovornici
cijepljenja. Tako je dr. Robert Olsen iz američke Službe za zdravstvenu zaštitu
stanovnika (U.S. Public Health Service) objavio u jednoj medicinskoj publikaciji
da "zaštićenost cjepivom protiv velikih boginja traje samo 6 do 12
mjeseci", i zaključuje da je "neophodno ponovno cijepljenje" i
to svake godine (!) On je čak utvrdio da se ponovno cijepljenje "mora
vršiti sve dotle dok se boginje pojavljuju" (a očito su se pojavljivale i
ubijale i usprkos cijepljenju).
Dr. Olsen je čak
"stručno" zaključio da ništa osim cijepljenja velike boginje ne može
priječiti (i to je stav koji se i danas može čuti) i to je potpuno suprotno
tvrdnji velikog izumitelja cjepiva Edwarda Jennera, koji je "stručno"
procijenio da se cijepljenjem stiče doživotni imunitet protiv velikih boginja.
Peticijom je traženo, ne samo ukidanje
obveznog cijepljenja u vojsci, već i oslobađanje od teških kazni za sve one
koji su odbijali da se cijepe.
U Japanu koji je, pored Njemačke, imao
najviše cijepljenja i čiji zakoni su bili prekopirani od njemačkih koji su bili
i najrigorozniji, izbile su i najžešće epidemije. Kod njih je bilo obvezno
ponovno cijepljenje i to najčešće protiv velikih boginja. Cijepiva su tako
proizvedena kombiniranjem bolesne životinjske i ljudske limfe i ta se
kombinacija ubrizgavala u krv.
Ova kombinacija u cijepivima je
smrtonosnija nego prirodna bolest koja nastaje zbog nehigijene, i prenose je
uglavnom stjenice. Tako je u Japanu izbilo do tada nekoliko najžešćih epidemija
velikih boginja i to 1898. kada je oboljelo 27 posto, 1905. sa oboljelih 31
posto i 1908. kada je oboljelo 32 posto stanovništva. Postotak oboljelih je
očito u svakoj epidemiji bio veći usprkos cijepljenju i ponovnom cijepljenju.Ili
upravo zbog nje.
I to su do tada bile najveće epidemije
velikih boginja u svijetu.
U Peticiji se navode mnoge bolesti za
koje se vjerovalo ili za koje su već postojali dokazi da su posljedica
virulentnih cjepiva.
Na prvo mjesto je stavljen tetanus,
jedna od najsmrtnonosnijih bolesti, inače bolest koja se najbrže širi.
Na drugom mjestu su različiti oblici
sepse koji stvaraju teške rane, plikove, apcese i ulceracije različitih vrsta.
(Objavljeno u medicinskoj publikaciji U.S. Hygienic Laboratory 1903.)
Na trećem mjestu se navodi aktinomikoza
koja stvara užasne gnojne tumore u kostima ili tkivu glave, mozga ili
kralješnice, koji ponekad imaju efekt raka, tuberkuloze ili meningitisa
(razaraju okolno tkivo), pa se često u dijagnostici mogu zamijeniti.
Na četvrtom mjestu je dječja paraliza za
koju je navedeno da postoje jaki dokazi da je upravo posljedica cijepljenja, i
to direktna ili indirektna, i da to nije "misteriozna" bolest kako se
i danas često tvrdi.
Peto i šesto mjesto zauzimaju rak i
tuberkuloza (koja je upravo harala u Njemačkoj i u Japanu za vrijeme i nakon
Prvog svjetskog rata, u vrijeme najintenzivnijih cijepljenja stanovništva).
Njemačka je nakon Prvog svjetskog rata podrugljivo nazvana zemljom tuberkuloze.
Obje bolesti su, kako se tvrdi, počele
da se naglo razvijaju upravo sa cijepljenjem.
Po statistici iz 1913,
koja je priložena, u američkoj državi Utah zabilježena je tako najmanja stopa
smrtnosti od tuberkuloze u SAD. U ovoj državi je cijepljenje bila zakonom
zabranjeno.
Na sedmom mjestu je
slinavka i šap, oboljenje često nazvano "oblikom kravljih boginja"
koje se prenosi i na ljude.
U Peticiji se kaže i da
su meningitis i upala pluća najčešće bolesti koje nastaju zbog cijepljenja, a
spominje se i tifusna groznica.
Evo nekoliko zanimljivih datuma o
medicinskoj inkviziciji u Engleskoj koji nisu za upotrebu u udžbenicima:
1839. U Engleskoj je izbila epidemija velikih boginja. Umrlih je bilo 22.081.
1840. Cijepljenje je stavljeno van zakona.
1853. Izglasan je Zakon o prisilnoj vakcinaciji. Roditelji su morali cijepiti svoje dijete čim navrši 3 mjeseca ili su se suočavali sa kaznom od 20 šilinga.
1855. Uvodi se obavezna vakcinacija u SAD. (I danas je tamo vakcinacija obavezna u svim državama, iako mnogi nastoje da pravo na odabir bude osnovno ljudsko pravo.)
1859. Charles Darwin objavljuje "Podrijetlo vrsta". Od tada se majmuni smatraju našim bliskim rođacima stoga ne predstavlja nikakav problem da se limfa oboljelog majmuna ubrizgava ljudima. I danas je ovo službeni znanstveni stav koji se uči u svim školama.
1867. Izbjegavanje cijepljenja protiv velikih boginja rezultiralo je još oštrijim novčanim kaznama. Tisuće ljudi prkosilo je ovoj medicinskoj inkviziciji i mnogi roditelji napustili su Britaniju radije nego da djecu cijepe bojeći se sve raširenijih nuspojava i oboljenja.
1868. U Britaniji je formirana Liga protiv obaveznog cijepljenja
1870. Izbija dvogodišnja epidemija velikih boginja u čitavoj Europi.
1889. Formirana je Kraljevska komisija da ispita djelovanje vakcine. Sedam godina su zasjedali i izdali 6 izveštaja, a konačni je objavljen 1896. Rezultat je bio Zakon o vakcinaciji iz 1898.
1896. Kraljevska komisija nije više mogla ignorirati ogroman broj dokaza o štetnosti cijepiva, pa su preporučili da se obavezna vakcinacija obustavi.
1898. Zakon o vakcinaciji nije više imao
sankcije.
1900. Bankarski kartel Rockfelera i J.P.
Morgana kupuje Enciklopediju Britanicu i
sve reference koje su postojale o
štetnosti cijepiva su uklonjene.
1911. Vakcinacija je postala obavezna u
SAD.
1911. Vakcinacija je postala obavezna za
američku vojsku.
1917. Prije nego što su poslani u Europu,
svi američki vojnici su cijepljeni. Rezultat – tisuće mrtvih.
1918. Preko 675.000 Amerikanaca i 25 milijuna
ljudi širom svijeta umire od ''Španjolice'' dok dio medicinske javnosti tvrdi
da je uzrok epidemije cijepljenje.
1971. Epidemija velikih boginja u
Jugoslaviji. SFRJ u kojoj je apsolutnu vlast imao Josip Broz, iskorištena je
kao zamorac kako bi se na uzorku od 21 milijun ljudi ispitalo djelovanje
vakcine protiv "variole vere". I ne samo to već i da se ispita da li
se 21 milijun ljudi u totalitarnom režimu može brzo cijepiti. Broj kroničnih
bolesti progresivno raste u par godina.
1976. Nova prevara je smišljena pod
nazivom "Velika svinjska groznica". Predsjednik Ford je cijepljen
pred TV kamerama. Više od 500 ljudi koji su primili cijepivo postalo je paralizirano
usled Guillain-Barreovog sindroma.
1991. Na početku "Zaljevskog
rata" tisuće vojnika NATO-a prije odlaska u rat prima obavezno cjepivo
2002. Rat u Iraku vodi ka cijepljenju
čitave američke populacije. Incidenti sa antraks pismima koji su nakon
terorističkog napada na New York dobili ogroman medijski prostor, bili su samo
uvod. (Sjetite se kako je sve naprasno nestalo kao da nikad nije ni bilo)
Nema komentara:
Objavi komentar