BORBA SA SUSTAVOM vol1

Još 2010. godine u Hrvatskoj... TRI majke su sjele na optuženičku klupu Prekršajnog suda jer su odbile cijepiti svoju djecu, a među prijavljenima je čak i majka čije je dijete zbog reakcije na ranije cijepljenje bilo hospitalizirano u Klaićevoj bolnici. Majke su procesuirane jer su odbile cijepljenje djece protiv bolesti MoPaRu i DiTe plus IPV (morbili, rubeola, parotitis, difterija, tetanus...). Prijavilo ih je Ministarstvo zdravstva zbog neprovođenja imunizacije po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, kaže odvjetnik Josip Mađarić!!! Majkama u prekršajnom postupku prijeti novčana kazna, no apsurdno je da čak i ako ih Prekršajni sud osudi, ne postoji zakonska norma koja roditelja može prisiliti da cijepi dijete, roditelji bi u tom slučaju samo platili novčanu kaznu.

Odvjetnik Mađarić ističe da je odredba iz članka 77 Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti zastarjela i ne postiže svrhu jer, osim što je propisano novčano kažnjavanje roditelja sa 2.000 kuna, njome se ne može prisiliti roditelja da cijepi dijete. Smatram da nikakav zakonski propis ne može natjerati roditelja da ugrozi zdravlje djeteta i da je ozbiljna reakcija djeteta na ranije cijepljenje opravdan razlog odbijanja daljnjeg cijepljenja – kaže Mađarić, odvjetnik specijaliziran za postupke zbog liječničkih pogrešaka. U svijetu je praksa po pitanju cijepljenja različita. Mnoge države ne poznaju obvezno cijepljenje djece, procjepljivanje se obavlja ako roditelj, samoinicijativno ili po savjetu liječnika, to želi učiniti. U mnogim državama koje formalno imaju obvezu cijepljenja djece, roditelji koji to ne žele potpisuju izjavu o necijepljenju, uglavnom se pozivajući na nuspojave-reakcije djece na cjepivo – govori Mađarić.

Dok dvije majke čekaju poziv na ročište u Prekršajnom sudu, treća, Z. M. K., majka sedmogodišnjeg djeteta, već je bila pozvana na sud. Sanitarnoj inspekciji prijavila ju je liječnica školske medicine. Djed djeteta je, inače, bio ugledni pedijatar još u Jugoslaviji. U dobi od mjesec dana dijete je na cjepivo reagiralo agonijskim plačem, visokom temperaturom, a poslije su na pročišćena cjepiva reakcije bile nešto blaže. Dijete mi nije više imalo temperaturu višu od 39, nego 39, pa sam ga nakon godinu dana prestala cijepiti, a njezina pedijatrica imala je razumijevanja. Bilo mi je apsurdno zdravom djetetu dati cjepivo koje kod nje izaziva toliku patnju i agoniju, a zato da ne bi dobila bolest koje nema u okolici. Najvažnija mi dobrobit djeteta i imam pravo odlučivati o nečemu što zdravlje moga djeteta dovodi u opasnost. Liječnica školske medicine nije me silila na cijepljenje, rekla mi je, štoviše, da mi dijete nitko neće loviti u školi i tjerati ga da primi cjepivo, ali me je prijavila sanitarnoj inspekciji – priča mama Z. M. K., protiv koje je prekršajni postupak u tijeku i iščekuje poziv za drugo ročište u Prekršajnom sudu, na koji je sutkinja zatražila da donese povijest bolesti i liječničku dokumentaciju o reakciji na cjepivo.

U Hrvatskoj za sada rijetko postoje oslobađajuće presude za necjepljenje, no ljudi koji ne cijepe vlastitu djecu je sve više... 

Nedemokratski Ministar u demokratski izabranoj Vladi

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata (HUZPPP) ukazala je na danas održanoj konferenciji za novinare na najnoviji slučaj ugrožavanja osnovnih prava pacijenata - roditelja koji odbijaju cijepiti djecu, kroz pokušaj cenzure od strane ministra zdravlja Rajka Ostojića 66. broja glasila Pacijent koji sadrži pismo čitatelja i popratni komentar Udruge kojim se propituje opravdanost obaveznog cijepljenja u Hrvatskoj. S time u vezi HUZPPP je ujedno naglasila da je ministru zdravlja danas dostavila dva osnovna zahtjeva, s rokom izvršenja do 30. prosinca, usmjerena na unaprjeđenje ljudskih prava i sloboda pacijenata.

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata održala je danas od 10 sati u prostoru Udruge u Splitu konferenciji za novinare na temu "Nedemokratski Ministar u demokratski izabranoj Vladi", na kojoj je izvijestila o raskidu ugovora s Ministarstvom zdravlja za projekt koji promovira ljudska prava, a Ministarstvo ga odobrava uz branjenje istih te o upućivanju Otvorenog pisma Premijeru i Vladi o razlozima raskida ugovora s Ministarstvom zdravlja.

O tome je na konferenciji govorila predsjednica HUZPPP-a mr.sc. Đula Rušinović Sunara, dr. med., kao i predstavnici roditelja članova Udruge koji se zalažu da i u Hrvatskoj cijepljenje postane neobavezno.
Dok Ministarstvo zdravlja zanemaruje, pa i odbija poziv za javnom raspravom roditeljima se prijeti i novčano ih se kažnjava zbog odbijanja cijepljenja djece

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, koja podupire nastojanje sve većeg broja roditelja koji odbijaju cijepiti djecu, uputila je 7. studenog ministru zdravlja zahtjev za pokretanjem javne rasprave o obveznom cijepljenju. No, Ministarstvo zdravlja do danas nije otvorilo javnu raspravu o obaveznom cijepljenju, dok je istodobno putem Sanitarne inspekcije odaslalo brojne naloge za plaćanje novčanih kazni za necijepljenje.

U međuvremenu je Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata u 66. broju svojeg biltena Pacijent objavila pismo čitatelja - jednog od roditelja koji je prijavljen za necijepljenje djeteta (prikazano i na priloženoj snimci) te stoga može dobiti novčanu kaznu od 2000 kuna i biti upućen na razgovor kod socijalnog radnika/ice zbog "sumnje u zanemarivanje djeteta". Uz pismo je Udruga u glasilu objavila i osvrt u kojem ističe potrebu preispitivanja obaveznog cijepljenja u Hrvatskoj, posebice u svjetlu zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda.

Bilten je inače pripremljen i tiskan u okviru projekta "Hrvatski građani i Europska povelja o pravima pacijenata" kojega financira Ministarstvo zdravlja. Ministar zdravlja Rajko Ostojić je pak odlučio da 66. broj biltena neće moći biti plaćen novcem Ministarstva, jer je u njemu objavljen komentar o cijepljenju kojega drži neprimjerenim, jer navodno "ugrožava preventivne zdravstvene projekte Ministarstva".

U dopisu ministra zdravlja Rajka Ostojića od 2. prosinca 2013. (prikazanom i na priloženoj snimci) upućenom predsjednici Udruge, kao odgovor na dostavljeni predloženi sadržaj biltena od 21. studenog, se između ostaloga ističe:

"Poštovana, primili smo na uvid prijedlog teksta biltena broj 66 koji namjeravate tiskati u okviru provedbe predmetnog projekta. Spomenuti tekst proslijedili smo na mišljenje Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo te prema njihovu stručnom mišljenju dostavljamo odgovor kako slijedi:

U biltenu se namjerava prikazati suprotan stav o cijepljenju nasuprot stava Ministarstva zdravlja i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u kojem je prikazan emocionalno obojen stav jednog protivnika cijepljenja i jednako negativan komentar Udruge. Smatramo da će prezentirani tekstovi imati negativan utjecaj na provedbu nacionalnih preventivnih programa (Program cijepljenja). Kroz takvo prikazivanje tematike stječe se dojam da se ne zna što je prava istina i da se ne može vjerovati stručnjacima i stručnim institucijama.

S tim u vezi možemo podsjetiti da brojne publikacije u stručnoj i znanstvenoj literaturi te brojne objave u medijima i mrežnim stranicama kompetentnih institucija iznose istinite, potpune i provjerljive informacije o učincima cijepljenja (www.hzjz.hr).

Temeljem navedenog, sukladno članku 6. Ugovora o financiranju ... obavještavamo Vas da nismo u mogućnosti podržati tiskanje Biltena broj 66 iz sredstava odobrenih za provedbu predmetnog projekta...

Ujedno napominjemo da ne postoji mogućnost korištenja logotipa Ministarstva zdravlja na tekstu biltena broj 66."

Na takv potez ministra zdravlja koji je, u trenutku dok bilten još nije bio tiskan, u suštini predstavljao pokušaj cenzure putem ucjene Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata da odustane od tiskanja "spornih" tekstova (pisma čitatelja i popratnog komentara uredništva biltena), Udruga je odlučiti raskinuti ugovor za predmetni projekt u okviru kojeg je - bilten (ipak) tiskala te vratiti Ministarstvu zdravlja novac koji je dalo za provedbu projekta.
HUZPPP poziva ministra zdravlja da "otvori put ka prihvaćanju provjerenih i sigurnih metoda prevencije bez sumnji i strahova"

Raskidu ugovora prethodio je odgovor predsjednice HUZPPP-a Đule Rušinović Sunare ministru zdravlja od 5. prosinca 2013. u kojem se naglašava:

Poštovani Ministre,

citiramo iz Vašeg pisma oznake...: "Smatramo da će prezentirani tekstovi imati negativan utjecaj na provedbu Nacionalnih preventivnih programa (Program cijepljenja). Kroz takvo prikazivanje tematike stječe se dojam da se ne zna što je prava istina i da se ne može vjerovati stručnjacima i stručnim institucijama."

Želimo ukazati da, suprotno Vašem uvaženom mišljenju, smatramo kako će tekst komentara imati pozitivan utjecaj na razinu demokracije u Republici Hrvatskoj, a time u doglednoj budućnosti otvoriti put ka prihvaćanju provjerenih i sigurnih metoda prevencije bez sumnji i strahova, koji su se pojavili, i koji su prisutni, ali ne i nikako iz razloga što mi kao udruga o tome pišemo u našem biltenu br. 66!?

Dakle, javni strah postoji i to je tema koju godinama pokušavaju preplašeni roditelji otvoriti za javnost. Roditelji nemaju kvalitetne informacije te ne stoji konstatacija kako se zbog naših rečenica u biltenu može izvlačiti zaključak da se ne zna što je prava istina te se ne može vjerovati stručnjacima i stručnim institucijama. Naprotiv, kada se u javnosti otvori tema i daju kvalitetne, stručne i transparentne informacije, javnost će moći sama zaključiti da je Ministarstvo zdravlja otvoreno prema građanima te ne krije nikakve informacije i kako je uvijek spremno razgovarati o ljudskim pravima... Znači da postojeće stanje nije nikako nastalo radi nas i našeg djelovanja, ali je sigurno nastalo zbog nedovoljno jasnih odgovora od strane nadležnih, bilo liječnika pedijatara i/ili drugih stručnjaka i/ili samih institucija. Naš bilten je upravo prilika da iskoristite načetu temu na način da o tome progovorite baš kroz bilten i pokažete da ste otvoreni za demokraciju i javne rasprave na temu prava i sigurnosti pacijenata...

Nadalje, vrlo je upitno zašto mišljenje roditelja koji je platio kaznu za odbijanje cijepljenja svojega djeteta, sagledavate na način da on govori nešto protiv, a on sam navodi u svojem pismu (kojega smo u cijelosti prenijeli kako nam je dostavljeno) kako je on: uplašen i kako nema pravog odgovora od nadležnih i kako je to sve zbunjujuće i kako bi svi rado vjerovali struci, ali ona ne poduzima adekvatne korake u ovakvim situacijama i na pitanja koja postavljaju roditelji, umjesto objašnjenja stoje represivne mjere, globe, prijetnje s otimanjem djece... pa čak i nudi rješenja: otvorite nam javnu raspravu i dajte nam stručnjake u koje nećemo morati u startu sumnjati... Time je roditelj izrazio upravo stav kako još uvijek vjeruje unatoč tome što struka ne čini dovoljno da "spere ljagu sa svoje stručne neovisnosti". Međutim, Vi to prozivate umjesto da potičete građane/pacijente na partnerstvo i aktivno sudjelovanje, pa čak i pohvalite te na tome izgradite povjerenje u sustav za koji ste odgovorni demokratskom voljom tih istih građana, koji nažalost nigdje ne nalaze otvoreni medijski prostor za izražavanje svojih nedoumica i prijepora, niti mjesto na kojem mogu dobiti kvalitetne i stručne odgovore.

Povjerenje se gradi i ono se mora zaslužiti. Naša je udruga izvrsna prilika za one koji vide takvu mogućnosti i upravo je to najveći doprinos kojega možemo dati onome tko to prepoznaje. To smo Vam ponudili već u siječnju 2012. godine, te nam je jako žao da nažalost ne vidite i ne iskoristite ponuđenu Vam priliku. Zato nam je jako žao što unatoč svim našim pokušajima za partnerstvom, nismo stekli Vaše povjerenje te nam ne vjerujete kako je ovo što radimo na izravnu dobrobit zdravstvenog sustava. No, mi smo svjesni problema, kao i činjenice kako se sve može prikazati i kao negativno i kao pozitivno. No, ako nas Vi prozivate kao negativne, nećete samo nama nauditi, već i sustavu kao i ukupnoj liječničkoj profesiji.

Ovo je za nas tužno i zato Vam se obraćamo kako bi skrenuli Vašu pozornost na to da mi nismo oni u koje treba sumnjati, jer mi nismo ništa nikada učinili što bi naudilo bilo kome, ali jest već spriječilo mnoge da naude drugima.

Sve to predočila je Udruga novinarima na današnjoj konferenciji, a internetski magazin Kameleon donosi i cjelovit tekst Izjave za medije koja je uručena novinarima:
Izjava za medije

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata na sjednici Predsjedništva od 14. prosinca 2013. godine donijela je jednoglasnu Odluku o raskidanju Ugovora s Ministarstvom zdravlja oznake KLASA: 230-02/13-01/22; URBROJ: 534-07-1-3-1/5-13-3 od 16. srpnja 2013. godine, kao i zahtjev za razrješenje s funkcije ministra zdravlja, prof. dr. sc. Rajka Ostojića. Ovim povodom je sazvana konferencija za novinare za 18. prosinca za koju smo pripremili materijale u obliku priloga koji daju detaljna pojašnjenja:

· Otvoreno pismo Vladi RH;

· Pismo Ministarstvu zdravlja sa zahtjevom za raskid ugovora uz obrazloženja i
prijedlog sporazumnog raskida ugovora;

· Izvadak iz biltena 66 "Vaša rubrika";

· Pismo Ministra zdravlja o tekstu rubrike u biltenu;

· Naš odgovor na pismo Ministra.

Radi se o intervenciji u izvedbu projekta iz gore spomenutog Ugovora, kojom se odbija financirati bilten broj 66 uz obrazloženje kako se tekstom pisma čitatelja te komentarima od strane Udruge ugrožavaju preventivni programi MInistarstva zdravlja. Činjenično, radi se o cenzuri naših stavova te guranju pod tepih teme koja se sve više propituje u javnosti i na koju stručnjaci ne daju dovoljno jasne odgovore. Ovo je nedopustiva intervencija kojom se brani pravo na propitivanje istine pa čak i zagovaranje takvog ljudskog prava.

Novinarima dajemo ovdje na uvid i tekst iz našeg biltena, pismo kojim se odbija financirati bilten broj 66 iz sredstava projekta (koji se odnosi na promicanje ljudskih prava!), kao i pismo kojeg smo uputili Ministru kao našu reakciju.

Kako nismo zaprimili Ministrov odgovor na našu reakciju, sazvali smo sjednicu Predsjedništva te donijeli Odluku kako je navedeno na početku.

17. prosinca, nakon što smo odaslali službene pozive za ovu konferenciju svim novinarima, dobili smo poziv Ministra zdravlja te smo u razgovoru naznačili kako smo revoltirani s gore već opisanom situacijom. Također smo naveli i kako smo sazvali konferenciju za novinare. Ministar je dao usmeno jamstvo kako će 18. prosinca po povratku u Zagreb, proučiti detaljno sve materijale osobno i kako mu to nije bilo moguće iz objektivnih razloga, kako štrajka zdravstvenih radnika tako i drugih obaveza. Izjavio je kako nije u njegovom habitusu da bude nedemokratičan te da će se oglasiti na naše zahtjeve u roku dva dana, a da izravne zahtjeve dostavimo 18. prosinca.

U jučerašnjem dogovoru sa zainteresiranim roditeljima i uz konsenzus svih članova Predsjedništva udruge donešena je odluka o sastavljanju dolje naznačenih zahtjeva te davanju roka za ispunjenje istih sukladno naznačenim rokovima. Ovdje javno iznosimo te zahtjeve i rokove te tražimo od vas novinara i svekolike javnosti da zajedno s nama prati daljnja događanja.

Mi smo za suradnju i rješavanje problema i svačiju dobru volju poštujemo. Nemamo interes u destabilizaciji Vlade i od najvećeg nam je interesa doprinijeti poboljšanju zaštite ljudskih prava korisnika zdravstvenih usluga te u tom smjeru djelujemo 15 godina. U slučaju neizvršenja zahtjeva i neispunjavanju rokova, ustrajat ćemo na svojem prvotno utvrđenom zahtjevu.

Krajnji je rok da se poduzmu konkretni potezi u zaštiti ljudskih prava korisnika zdravstvenih usluga, a aktualna zbivanja koja su inicirana roditeljima suočenim s problemom netransparentnosti postojeće zakonske obaveze vakcinacije djece, pokazuje kako se o ljudskim pravima korisnika ne promišlja ni dostatno, a niti utemeljeno na demokratskim načelima.

Protivimo se ograničavanju ljudskih prava bez argumenata i bez preuzimanja odgovornosti i obaveza nastalih pojavom mogućih ozbiljnih posljedica. Jasnije rečeno: ili se neće ograničavati ljudska prava ili će se preuzeti odgovornost za moguće posljedice.

Postojeće stanje je upravo takvo da se zakonom ograničavaju ljudska prava i slobode zbog viših društvenih interesa, a posljedice padaju na teret onih kojima su ljudska prava ograničena dok im društvo okreće leđa.

Takva situacija ne može opstati i tražimo njeno rješavanje.

Tražimo da se ovaj problem osvijesti te da Ministar zdravlja prihvati svoju odgovornost, to jest odgovornost funkcije koju obnaša te prihvati naš zahtjev za trenutačnim pokretanjem aktivnosti koje će ovaj problem razriješiti.

Ministru zdravlja smo jutros dostavili 2 osnovna zahtjeva s rokom izvršenja do 30. prosinca 2013. godine te zahtjev za daljnje aktivnosti uz također naznačene rokove.
1. zahtjev

Tražimo da se do 30. prosinca oforme radne skupine za izradu zakonskog okvira za osnivanje instituta neovisnih zastupnika prava pacijenata te izmjenu Zakona o zaštiti prava pacijenata, da u iste budu uvrštena 3 stručnjaka iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, prijedlozi zakona da budu izrađeni do najkasnije 30. travnja 2014. te stave na javnu raspravu tijekom svibnja 2014. godine, a upute u redovnu saborsku procedure u lipnju 2014.
2. zahtjev

Tražimo da nam se do 27. prosinca 2013. godine dostave službeni pismeni odgovori na ovdje predočena pitanja, koja smo već jutros dostavili Ministu zdravlja, a nastavno da Ministarstvo zdravlja organizira javnu stručnu raspravu na kojoj ćemo akreditirati grupu roditelja koji će moći u izravnom razgovoru dobiti i dodatna pojašnjenja s rokom izvedbe do 30. prosinca 2013. godine.

Predložili smo i da se upriliči izravni radijski ili televizijski prijenos rasprave jer se radi o sadržaju od najšireg društvenog interesa.
Pitanja:

1. Koje su zemlje ukinule zakonsku obvezu cijepljenja, zbog čega i kako se to odrazilo na epidemiologiju zaraznih bolesti? Navesti:

- izvore informacija;
- broj oboljele djece od dječjih bolesti prije i nakon ukidanja obaveze cijepljenja od istih u tim zemljama;
- smrtnosti od istih bolesti prije i poslije ukidanja obaveze cijepljenja;
- broj procijepljene djece prije i poslije ukidanja obaveze cijepljenja u prvoj godini te narednim godinama do danas.

2. Na temelju kojih su istraživanja pojedina cjepiva iz Kalendara obaveznog cijepljenja odobrena za primjenu (navesti istraživanja za svako pojedino cjepivo)?

3. Na kojim se konkretnim dugoročnim istraživanjima temelje tvrdnje nadležnih stručnjaka da su cjepiva sigurna, to jest da nemaju odgođenih štetnih učinaka (navesti istraživanja za svako pojedino cjepivo)?

4. Kako se objašnjava rastuća količina znanstvene i stručne literature (desetine knjiga) koja problematizira i kritizira vakcinaciju?

5. Koja su opravdanja za ograničavanje ljudskih prava i sloboda na temelju ovih predočenih pokazatelja, to jest koji su argumenti ZA, a koji su PROTIV.
Sukladno dobivenim pismenim odgovorima te nakon mogućnosti izravnog sučeljavanja sa stručnjacima koji će im dodatno pojasniti stručne stavove, roditelji će do 15. siječnja 2014. godine utvrditi svoje stavove i zaključke u odnosu na pitanje pod 5., te ih dostaviti Ministarstvu zdravlja.

Očitovanje Ministarstva zdravlja na zaključke roditelja očekujemo do 31. siječnja 2014. godine.

Držimo da rokovi nisu prekratki jer struka ima te odgovore i dostatno je vremena da ih se stavi na papir, a uvjereni smo kako je javnu raspravu moguće organizirati i u daleko kraćem roku. Također nam je poznato kako za oformljenje stručnih radnih skupina koje bi radile na spomenutim zakonskim rješenjima ne treba više od nekoliko dana. Stoga za ispunjenje naših zahtjeva treba samo dobra volja. Ukoliko se kaže da dobre volje ima onda ovim samo tražimo da se istu i djelima potvrdi, a mi stojimo na raspolaganju.

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata

predsjednica mr.sc. Đula Rušinović Sunara, dr. med.

POVIJEST CIJEPLJENJA 2. dio

Od svojih modernih početaka cjepiva izazivaju kontroverze i imaju snažne protivnike u znanstvenim krugovima (danas je takvih sve manje jer se svakog znanstvenika ili liječnika čim počne propitkivat cijepiva proglašava šarlatanom, nezalicom ili čak luđakom,  a nerijetko završavaju i na sudu).

U medicinskoj publikaciji iz 1903. u tekstu "Nečistoća u virusu cjepiva", dr Rosenau je napisao: "Vakcinija je specifična bolest čiji uzrok nije točno određen. Mi, dakle, radimo u potpunom mraku. Mi liječnici smo obavezani da cijepimo naše pacijente virusom (tj. proteinskom formom) koji sadrži mikroorganizme drugačije od onih koji su uzročnici vakcinije. (Vaccinija je naziv za kravlje boginje, a virusi su tada očito smatrani mikroorganizmima. Podsjetimo da se riječ "virus" u srednjem vijeku koristila u medicini da označi neki otrov).

"Mnoge smrti od cjepiva su registrirane svake godine i te smrti se klasificiraju sa podnaslovom Pyemia-Septicemia i ona nosi broj 20 na međunarodnoj listi uzroka smrti i pod ovim općenitim naslovom je izvedena podjela na Pyemia br. 20 A. Septikemia br. 20 B, Vaccinia br 20 C. Pod ovim slovom se u podnaslovu vidi da je više smrti kod djece zabilježeno od cijepljenja nego od samih velikih boginja ", zapisao je dr Rosenau.

Uzroci smrti u analizi koju je izdao U.S. Census Bureau, 1913. pod brojem 20, vakcinija je razvrstana kao forma purulentne (gnojne) infekcije i septikemije."

"I to je septikemična ili gnojna infekcija, čista i jednostavna za dijagnozu. Ali ona nije opasna samo zbog toga, već ona nosi sa sobom i tetanus i druge bolesti, i koje tu nalaze osnovnu kulturu za svoj smrtonosni razvoj kada se pojave kao dupla ili miješana infekcija", zapisao je dr Roseneu prije 90 godina.

"Ponekad se ovakve gnojne rane od cijepljenja nagomilaju i prošire po čitavom tijelu kao kod teškog slučaja velikih boginja".

Pogledajte kakvi su efekti unošenja zatrovane krvne limfe cijepljenjem. Na slici desno je lice medicinske sestre koju je izgrebalo cijepljeno dijete. To je očit primjer virulentnosti cjepiva. Dijete u sredini staro dva mjeseca je umrlo 36 dana nakon cijepljenja.

Hajdemo u SAD. Američki liječnici su več uvođenjem cjepiva u obliku oslabljenih bakterija i virusa tvrdili da ta cjepiva samo mogu biti prenosioci najtežih zaraznih bolesti kod ljudi i životinja, a nikako lijek za iste. Jer pitanje je sljedeće: ako mi se ubrizga oslabljeni virus, recimo zaušnjaka, koja je moja reakcija? Jer moja reakcija može biti oboljenje od te bolesti (imunološki sustav se ne izbori) ili 'ubijanje' istog virusa vlastitim sustavom i stvaranje antitijela do kraja života. No cijepiva to ne daju, već je uvijek potrebno docijepljivanje. No kako je to moguće, ako je tijelo stvorio antitijela? Zar nisam kad prebolim neku bolest doživotno imun? Ispada da čak i doktori tvrde da cjepiva ne daju pravu zaštitu kao prirodni imunološki sustav već neki oslabljeni odgovor. Nitko ne zna točno kakav...

Svakako od tih prvih praborbi valja izdvojiti "Horrors of Vaccination". Radi se o studioznoj peticiji tadašnjem američkom predsjedniku za ukidanjem obaveznog cijepljenja u američkoj vojsci i mornarici. Ova detaljna studija je napisana prije skoro 100 godina no i danas se ista pitanja provlače. Osniva se Nacionalna liga protiv cijepljenja koja je u velikoj peticiji od predsjednika Woodrow Wilson-a 1919. tražila da se obavezna cijepljenja za vojnike stavi van zakona. Šokantni podaci o cijepivima tada su predočeni američkom predsjedniku i Kongresu, a danas su ti podaci magično izgubljeni.

Malo liječnika danas u svijetu zna kako su se njihove kolege u SAD početkom 20. stoljeća žestoko borile protiv ovakvog načina "liječenja", vođeni znanjem iz više medicinskih škola. Za mnoge od njih tada je i sama pomisao na to da se neka bolest može spriječiti upravo njenim širenjem - bila suluda. Posebno im je bilo neprihvatljivo miješanje inficirane krvi između ljudi i životinja.

Kako se ova barbarska i suluda ideja masovnog trovanja vremenom uvukla u suvremenu medicinsku školu i praksu te pomračila svaki zdrav razum o tome što je ljudski organizam, što život, a što trovanje i ubijanje - svakako mora biti tema za razmišljanje svakog doktora.

Suvremenom medicinom, nakon Drugog svjetskog rata, dominira samo jedna medicinska škola (alopatska, koja kaže“klin se klinom izbija”) i ona prihvaća postojanje poznatih zaraznih bolesti kao jedan prirodan fenomen koji se događa s vremena na vrijeme. Najefikasnijim sredstvom za sprječavanje infektivnih bolesti ova škola, koja je i osnivač Svjetske Zdravstvene Organizacije, proglasila je cijepljenje, tj. preventivno trovanje krvi bolesnim klicama.

Termin "izlječenje" u modernoj medicini se više i ne spominje, već postoji samo terapija (alopatska) propisana od samo jednog svjetskog zdravstvenog autoriteta - a to je Svjetska zdravstvena organizacija u koju se primaju samo sljedbenici i zagovornici jedne medicinske škole.

A jedan od zahtjeva u Peticiji bio je i da se u svim upravnim odborima nacionalnih zdravstvenih službi u SAD nalaze liječnici koji zastupaju različite medicinske škole.

.

Još jedan od apsurda na koji se u Peticiji skreće pozornost jest taj da se cijepljenjem tj. "podizanjem imuniteta" prvo obuhvaćaju oni koji su po prirodi već najotporniji, a to su djeca od 6 do 19 godina koja imaju čak 12 puta jači imunitet i vitalnost od onih ispod 6 godina i šest puta su otporniji od odraslih. Također je kod njih smrtnost od zaraznih bolesti najmanja i iznosi svega 5 posto.

Pored njih najviše se poseže za cijepljenjem ljudi najboljeg zdravlja i u najboljim godinama, a to su vojnici.

Zašto se baš njima prvo ubrizgavaju otrovi u krv, pitao se Higgins u Peticiji.

Posljedica ovakve zdravstvene politike je što je 1918. na 1.000 vojnika njih 6,4 posto umrlo od neke bolesti. Kod civila je to 4,7 posto. Ako se uračuna da su kod civila i stari ljudi, a kod vojnika mladi u punoj snazi, ovaj udjel je nelogičan. Zato se i posumnjalo da u pitanju može biti posljedica višestrukog cijepljenja vojnika.

Najveći broj smrtnih slučajeva kod cijepljenjih vojnika bio je od tetanusa.

Chas. M. Higgins je u Peticiji naveo da je Jenner-ova "stručna" tvrdnja da se cijepljenjem "doživotno spriječava pojava velikih boginja", opovrgnuta još 1901. i to upravo "stručnim" tvrdnjama liječnika koji su bili zagovornici cijepljenja. Tako je dr. Robert Olsen iz američke Službe za zdravstvenu zaštitu stanovnika (U.S. Public Health Service) objavio u jednoj medicinskoj publikaciji da "zaštićenost cjepivom protiv velikih boginja traje samo 6 do 12 mjeseci", i zaključuje da je "neophodno ponovno cijepljenje" i to svake godine (!) On je čak utvrdio da se ponovno cijepljenje "mora vršiti sve dotle dok se boginje pojavljuju" (a očito su se pojavljivale i ubijale i usprkos cijepljenju).

Dr. Olsen je čak "stručno" zaključio da ništa osim cijepljenja velike boginje ne može priječiti (i to je stav koji se i danas može čuti) i to je potpuno suprotno tvrdnji velikog izumitelja cjepiva Edwarda Jennera, koji je "stručno" procijenio da se cijepljenjem stiče doživotni imunitet protiv velikih boginja.

Peticijom je traženo, ne samo ukidanje obveznog cijepljenja u vojsci, već i oslobađanje od teških kazni za sve one koji su odbijali da se cijepe.

U Japanu koji je, pored Njemačke, imao najviše cijepljenja i čiji zakoni su bili prekopirani od njemačkih koji su bili i najrigorozniji, izbile su i najžešće epidemije. Kod njih je bilo obvezno ponovno cijepljenje i to najčešće protiv velikih boginja. Cijepiva su tako proizvedena kombiniranjem bolesne životinjske i ljudske limfe i ta se kombinacija ubrizgavala u krv.

Ova kombinacija u cijepivima je smrtonosnija nego prirodna bolest koja nastaje zbog nehigijene, i prenose je uglavnom stjenice. Tako je u Japanu izbilo do tada nekoliko najžešćih epidemija velikih boginja i to 1898. kada je oboljelo 27 posto, 1905. sa oboljelih 31 posto i 1908. kada je oboljelo 32 posto stanovništva. Postotak oboljelih je očito u svakoj epidemiji bio veći usprkos cijepljenju i ponovnom cijepljenju.Ili upravo zbog nje.

I to su do tada bile najveće epidemije velikih boginja u svijetu.

U Peticiji se navode mnoge bolesti za koje se vjerovalo ili za koje su već postojali dokazi da su posljedica virulentnih cjepiva.

Na prvo mjesto je stavljen tetanus, jedna od najsmrtnonosnijih bolesti, inače bolest koja se najbrže širi.

Na drugom mjestu su različiti oblici sepse koji stvaraju teške rane, plikove, apcese i ulceracije različitih vrsta. (Objavljeno u medicinskoj publikaciji U.S. Hygienic Laboratory 1903.)

Na trećem mjestu se navodi aktinomikoza koja stvara užasne gnojne tumore u kostima ili tkivu glave, mozga ili kralješnice, koji ponekad imaju efekt raka, tuberkuloze ili meningitisa (razaraju okolno tkivo), pa se često u dijagnostici mogu zamijeniti.

Na četvrtom mjestu je dječja paraliza za koju je navedeno da postoje jaki dokazi da je upravo posljedica cijepljenja, i to direktna ili indirektna, i da to nije "misteriozna" bolest kako se i danas često tvrdi.

Peto i šesto mjesto zauzimaju rak i tuberkuloza (koja je upravo harala u Njemačkoj i u Japanu za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata, u vrijeme najintenzivnijih cijepljenja stanovništva). Njemačka je nakon Prvog svjetskog rata podrugljivo nazvana zemljom tuberkuloze.

Obje bolesti su, kako se tvrdi, počele da se naglo razvijaju upravo sa cijepljenjem.

Po statistici iz 1913, koja je priložena, u američkoj državi Utah zabilježena je tako najmanja stopa smrtnosti od tuberkuloze u SAD. U ovoj državi je cijepljenje bila zakonom zabranjeno.

Na sedmom mjestu je slinavka i šap, oboljenje često nazvano "oblikom kravljih boginja" koje se prenosi i na ljude.

U Peticiji se kaže i da su meningitis i upala pluća najčešće bolesti koje nastaju zbog cijepljenja, a spominje se i tifusna groznica.

Evo nekoliko zanimljivih datuma o medicinskoj inkviziciji u Engleskoj koji nisu za upotrebu u udžbenicima:

1839. U Engleskoj je izbila epidemija velikih boginja. Umrlih je bilo 22.081.
1840. Cijepljenje je stavljeno van zakona.
1853. Izglasan je Zakon o prisilnoj vakcinaciji. Roditelji su morali cijepiti svoje dijete čim navrši 3 mjeseca ili su se suočavali sa kaznom od 20 šilinga.
1855. Uvodi se obavezna vakcinacija u SAD. (I danas je tamo vakcinacija obavezna u svim državama, iako mnogi nastoje da pravo na odabir bude osnovno ljudsko pravo.)
1859. Charles Darwin objavljuje "Podrijetlo vrsta". Od tada se majmuni smatraju našim bliskim rođacima stoga ne predstavlja nikakav problem da se limfa oboljelog majmuna ubrizgava ljudima. I danas je ovo službeni znanstveni stav koji se uči u svim školama.
1867. Izbjegavanje cijepljenja protiv velikih boginja rezultiralo je još oštrijim novčanim kaznama. Tisuće ljudi prkosilo je ovoj medicinskoj inkviziciji i mnogi roditelji napustili su Britaniju radije nego da djecu cijepe bojeći se sve raširenijih nuspojava i oboljenja.
1868. U Britaniji je formirana Liga protiv obaveznog cijepljenja
1870. Izbija dvogodišnja epidemija velikih boginja u čitavoj Europi.
1889. Formirana je Kraljevska komisija da ispita djelovanje vakcine. Sedam godina su zasjedali i izdali 6 izveštaja, a konačni je objavljen 1896. Rezultat je bio Zakon o vakcinaciji iz 1898.
1896. Kraljevska komisija nije više mogla ignorirati ogroman broj dokaza o štetnosti cijepiva, pa su preporučili da se obavezna vakcinacija obustavi.

1898. Zakon o vakcinaciji nije više imao sankcije.

1900. Bankarski kartel Rockfelera i J.P. Morgana  kupuje Enciklopediju Britanicu i sve reference koje su postojale o štetnosti cijepiva su uklonjene.

1911. Vakcinacija je postala obavezna u SAD.

1911. Vakcinacija je postala obavezna za američku vojsku.

1917. Prije nego što su poslani u Europu, svi američki vojnici su cijepljeni. Rezultat – tisuće mrtvih.

1918. Preko 675.000 Amerikanaca i 25 milijuna ljudi širom svijeta umire od ''Španjolice'' dok dio medicinske javnosti tvrdi da je uzrok epidemije cijepljenje.

1971. Epidemija velikih boginja u Jugoslaviji. SFRJ u kojoj je apsolutnu vlast imao Josip Broz, iskorištena je kao zamorac kako bi se na uzorku od 21 milijun ljudi ispitalo djelovanje vakcine protiv "variole vere". I ne samo to već i da se ispita da li se 21 milijun ljudi u totalitarnom režimu može brzo cijepiti. Broj kroničnih bolesti progresivno raste u par godina.

1976. Nova prevara je smišljena pod nazivom "Velika svinjska groznica". Predsjednik Ford je cijepljen pred TV kamerama. Više od 500 ljudi koji su primili cijepivo postalo je paralizirano usled Guillain-Barreovog sindroma.

1991. Na početku "Zaljevskog rata" tisuće vojnika NATO-a prije odlaska u rat prima obavezno cjepivo

2002. Rat u Iraku vodi ka cijepljenju čitave američke populacije. Incidenti sa antraks pismima koji su nakon terorističkog napada na New York dobili ogroman medijski prostor, bili su samo uvod. (Sjetite se kako je sve naprasno nestalo kao da nikad nije ni bilo)

POVIJEST CIJEPLJENJA 1. dio

Svi smo mi čuli priču kako su cjepiva spasila čovječanstvo. Da nije bilo cjepiva danas bi stanovništvo brojalo cca 1milijardu ljudi, bolesti bi svuda harale, a smrtnost dojenčadi bila bi na izrazito visokoj razini. Ipak malo se govori o alternativnoj povijesti cijepljenja. Primjerice, ja sam imao idealiziranu sliku kako je svijet bio zabrinut što će biti sa svima ako se hitno ne nađe nešto protiv bolesti koje haraju i onda se pronalaze cjepiva, svi liječnici slave, znanstvena javnost oduševljena, ljudi presretni... No, istina je daleko od toga.


Vratimo se u prošlost. Vratimo se na to odakle su potekla cjepiva...

U srednjem vijeku je cvjetala trgovina sa Dalekim istokom, prenosili su se i unosili u Europu i razni egzotični otrovi (tada je trovanje bilo jako često korišteno za eliminaciju neprijatelja). Naravno, neki od tih otrova su završavali u zemlji, travi ili vodi. Nije isključeno da ih je domaća stoka mogla tako pokupiti sa travom i od toga oboljeti i uginuti, a preko mesa takvih životinja otrov se mogao prenijeti i na ljude.

Jedna od bolesti koju su krave često dobijale prenosila se preko mužnje krava i na ljude, a manifestirala se ospicama i plikovima po koži. Popularno je nazivana kravljim boginjama.

Od bolesti su obolijevali i ljudi i to prvenstveno zbog nehigijenskih uvjeta života. Seljaci koji su muzli krave ispleli su tada priču da svatko tko se zarazi kravljim ospicama (kravljom bolešću koja se prenosila na ljude prljavim rukama nakon mužnje) postaje na neki način otporan prema velikim boginjama (varioli). Kao da su kravlje ospice na rukama neka zaštitna amajlija protiv boginja.

Tu priču je počeo "istraživati" jedan seoski samoprozvani liječnik Edward Jenner (1749 -1823) i došao na ideju da iz krvi jedne tako oboljele krave uzme limfu i ubrizga je u malu izrezanu ranu na ruci djeteta ili odraslog čovjeka. To je nazvao vakcinacijom - preventivnim lijekom za velike boginje. Ne, on nije bio liječnik. On je bio šarlatan, koji je kasnije (u to vrijeme se tako moglo) kupio diplomu za liječničku praksu koju je već upražnjavao 20 godina i to na osnovu članstva u uglednom Engleskom Kraljevskom društvu.

To je uspio tako što je najprije dobio "znanstveno uvjerenje'' - Prijatelj Kraljevskog udruženja.(M.D., F.R.S. - Fellow of the Royal Society). Jenner je zatim platio 15 funti University of St Andrews da bi dobio zvanje "doktora". Praksu liječnika i farmaceuta je prije toga obavljao punih dvadeset godina, liječeći seljake koje je ugrizao bijesan pas tako što ih je potapao u vodu da se bjesnilo u njima uguši (?!).

Tako je kao 'diplomirani liječnik' napisao i knjigu gdje je u naslovu prvi upotrijebio termin VARIOLAE VACCINAE. Na srednjevjekovnom latinskom ovo je značilo "kravlje boginje", iako se zapravo riječ "variola" nije vezivala samo za ospice na koži (nije svaka ospica znak boginja), već isključivo za bolest - boginje. Ali Jenner je spojio nespojivo i tako izmislio novu bolest - kravlje boginje. Tako su boginje postale veza između između dvije bolesti - kravlje i ljudske. Obje su se ispoljavale pojavom ospica na koži.

Jenner u svojoj knjizi nigdje više ne spominje termin "Variolae Vaccine" odnosno "kravlje boginje",  već uglavnom govori o "horse grease" - "konjskom loju" koji je bio uzrok kravljih ospica. Ako je ovo napravio namjerno, Jenner je mudro računao da će zapravo veoma malen broj ljudi zaista pročitati knjigu, ali će većina pročitati naslov iz kojega će stvoriti asocijaciju između "velikih boginja" i "kravljih boginja".

Jedina korelacija između velikih boginja i kravljih boginja je ta što imaju sličnu manifestaciju - ospice.

Tako je "Variola Vaccine" postalo ime za "kravlje boginje". Bolest krava muzara, koja je generacijama poznata na selima kao kravlje ospice, iznenada je predstavljena učenim liječnicima koji za to nikada ranije nisu čuli, pod potpuno novim imenom - VARIOLAE VACCINE. Naravno, na latinskom!

Bilo kako bilo, ubrizgavanje krvi iz krava u čovjeka je počelo. Vaccine je latinska riječ i znači - krava (vacca). I danas je cijepljenje proces ubrizgavanja bolesnog biološkog materijala (od krava, teladi, majmuna, svinja, štakora itd.), u ljudski krvotok kako bi se naš imuni sistem aktivirao i zaštitio nas od određenih zaraznih bolesti. U biti, prijevod riječi bi na hrvatski značio – pokravljenje. U nas je rašireniji izraz cijepljenje iako je nestručan (cijepe se biljke vrsta na vrstu) koji ću i ja koristiti.

Jenner je tako stručno dokazao da životinje i ljudi mogu dijeliti iste bolesti na opće oduševljenje pobornika Darvinove teorije evolucije kao krunski dokaz evolucije među vrstama. Tko to može provjeriti, ukoliko ne živi milijardama godina? Odlična teza, ali nedokaziva.

Jenner je tako cijepio i svog 18-o mjesečnog sina, koji je umro u 20-oj. Dječak iz sirotišta, James Fipes (na slici), kojem je Jenner ubrizgao kravlju limfu u njegovoj osmoj godini, umro je u 21.

Ako imate u vidu da se u svakom hranjivom organskom okruženju po prirodi veoma brzo formira neka bakterija, prijenosom zaražene kravlje limfe se tako i ona unosi u krv primaoca cjepiva i tu brzo razmnožava.

Cijepivo je tako prvi puta zaživilo, no drugi čovjek ga je totalno proslavio, a to nije bio Jenner već Pasteur. Loius Pasteur je francuski kemičar i biolog. Proslavio je cijepljenje poznatim slučajem bjesnoće.

Cjepivo je prvi puta korišteno na 9-godišnjem dječaku Joseph Meisteru, dana 6. srpnja 1885. kada ga je napao bijesan pas. Nakon konzultacije sa kolegama, cjepivao mu je dao Pasteur, uz moguće kaznene posljedice, jer nije bio licencirani liječnik. Dječak nije razvio bolest te je Pasteur slavljen kao junak i nije tužen. Ipak, u konvencionalnoj medicini se ne spominje da su uz navedenog dječaka ugrižena od istog psa još dva dječaka koja nisu primili nikakva cjepiva te se nisu razboljeli od bjesnoće. Ipak slučaj je probio sve tada moguće medijske platfome i Pasteura se proslavio kao vodećeg stručnjaka tog vremena.

Danas se pak malo zna da je Pasteur tada bio slabije poznat od drugog stručnjaka – Bechama. 

Njegova škola je bila znanstveno vodeća te je promovirala tezu prema kojoj klice nisu uzrok već posljedica bolesti. Dakle Becham je tvrdio da svi mikroorganizmi dolaze iz samih živih bića- iz tkiva, posebno krvi (tkiva u tekućem stanju) i da su pleomorfni, što znači da  mijenjaju oblik ( pleo = promjena, a morphe = oblik) , ovisno o promjeni stanja u sredini u kojoj se nalaze ( pH vrijednost, količine kisika, toksina, slobodnih radikala itd). Becham je tako prvi postavio teoriju pleomorfizma. 

Tako po doktoru Bechamu virusi prelaze u bakterije, ove u gljivice i nazad. Kada se razvijaju u laboratorijskim uvjetima, pod točno određenim uvjetima, streptokoki su uvijek streptokoki, ali ako se promjeni pH vrijednost medija gdje rastu taj strep bacil će se promjeniti u neki drugi mikrob.

Još 1923. godine objavljena je knjiga „Becham ili Pasteur: Izgubljeno poglavlje u povijesti biologije“ (BÉCHAMP OR PASTEUR? A LOST CHAPTER IN THE HISTORY OF BIOLOGY), koju je napisala Ethel D. Hume, da bi se istom temom pozabavila knjiga objavljvena 1942. „Pasteur: plagijator, prevarant, teorija mikroba razotkrivena“ (PASTEUR: PLAGIARIST, IMPOSTOR THE GERM THEORY EXPLODED).

U knjizi “ Becham ili Pasteur”, Ethel D. Hume nalazi se i neobična priča o mladom poštaru Pierreu Roscolu koga je napao  pomahnitali pas. On je tada bio u društvu još jednog čovjeka. Tada nije bio zaista ugrižen već mu je pas samo pokidao nogavicu, ali pseći zubi mu nisu probili kožu. Drugi čovjek je bio zaista ugrižen. I šta se dogodilo? Njegovi šefovi iz pošte su ga natjerali da se odmah javi u Pasteurov institut gdje je podvrgnut cijepljenju protiv bjesnila  koji je počeo 9. ožujka. Već 12. travnja su se na mjestu uboda serumom pojavili simptomi infekcije. Nakon dva dana, 14. travnja Roscol je umro od paralitičke “hidrofobije”, nove bolesti koju su  svijetu tada prvi put predstavili Pasteur i njegova ekipa. Čovjek koji je tada bio s Roscolom i koji je zaista bio ugrižen, nije primio nikakav “spasonosni” serum i ostao je živ i zdrav.

 

U knjizi se navodi i slučaj djevojke koja je vraćajući se s društvom sa jednog kupanja rekla roditeljima da ju je napao i ugrizo pas lutalica. “Uplašeni roditelji odmah su je odveli na Pasteurov institut na tretman serumom protiv bjesnila i ona je nakon nekoliko dana postala teško bolesna i ubrzo umrla. Nakon njene sahrane prijatelji sa kojima se djevojčica vraćala sa kupanja otkrili su roditeljima da nju uopće nije napao nikakav pas već se posvađala sa svojim momkom koji  ju je tada ugrizao”.

Becham je prvi počeo tvrditi da sve klice u organizmu nastaju od sićušnih točkica u krvi koje je on nazvao mikrozime (ili somatidi ili protiti). Protit je njemačka riječ, dok ih Francuzi zovu somatide. Protiti (somatide)  se jasno vide na svakom mikroskopu pod uvjetom da je podloga tamna. To su najmanje forme proteina, to su najmanji oblici života.  Razlog zašto mnogi biolozi ni danas ne vide protite je vjerovatno taj što im nitko u školi nije rekao da to trebaju vidjeti. Protiti se nalaze u krvi svakog živog bića.

Po Bechamovoj teoriji protiti (somatide, mikrozime) se ,ovisno koliko je organizam zatrovan, zbog kiselosti sredine okupljaju međusobno i počinju kao virusi, bakterije ili gljivice po potrebi čistiti okolinu, odnosno kiseli  medij. Kako razvijaju svoje posebne forme - viruse, bakterije - one razvijaju vlastiti metabolizam i počinju tako stvarari i produkte metabolizma - kiseline, koje su štetne za okolinu i lokalne tjelesne tekućine. Ovi toksični otpadni produkti uzrok su zapaljenja  i podržavaju daljnji rast ovih mikroorganizama odnosno njihovo razmnožavanje stvarajući za njih pogodnu sredinu. Tako nije mikroorganizam to što nas čini bolesnim već produkti njegovog metabolizma. Na određenom stadiju njihov razvoj je potpuno patogen (izaziva bolest) i parazitski. Tako su mikrorganizmi po Bechamu posljedica, a ne uzrok bolesti.

Za protite (Bechamove mikrozime) ljudski organizam je medij u kome će se oni grupirati i oblikovati u određene životne forme i u zavisnosti od kiselosti sredine.

Ipak, Bechamova teorija pod jakim medijskim pritiskom pada u vodu, jer se on zalaže za zdrav život, održavanje alkalne ravnoteže i tvrdi da se čovjek tada teško razboljeva, dok Pasteur propovijeda cijepiva kao spas usporkos nezdravom životu.

Bitna razlika je: na cjepivima netko zarađuje J

Tako se danas u svim medicinskim udžbenicima kaže da najveći broj bolesti u ljudskom organizmu (kao i kod životinja i biljaka) nastaje djelovanjem mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica) koje iz vanjske sredine ulaze  u tkivo i zaraze ga. To izazove reakciju imunološkog sustava i upale. Daljim razmnožavanjem mikrooganizama u tkivima mogu nastati teške degenerativne promene. Pasteur je tvrdio da ovisno o vrsti mikroba ovisi koja će se bolest u organizmu razviti.

Pasteurovi znanstveni postulati se i danas primjenjuju u medicinskoj dijagnostici i znanosti. To znači:
1. nađe se životinja ili čovjek s određenom bolešću.
2. izolira se iz tkiva mikroorganizam u određenoj kulturi.
3. on se ubaci  u tijelo zdrave eksperimentalne životinje i kada se i ona razboli - zaključi se da i ova životinja ima isti patogen kao i originalna.

I to je bio dokaz (i danas je) kako nastaju bolesti. Simptom manje ili simtom više stavlja se u niz simptoma karakterističnih za taj mikrob. Suvremena medicinska dijagnostika je tako postala prava enigmatika. Mnogo puta isti simptom označava različite bolesti, a ista bolest se može manifestirati i sa različitim simptomima - po principu može biti , ali ne mora biti.

No još je interesantnija današnja opsjednutost pasterizacijom. Danas je pasterizacija mlijeka uobičajen proces u kome se mlijeko zagrijava sve dok sve klice i gljivice, a sa njima i skoro sve hranjive materije, ne ispare. Nemoguće je više kupiti mlijeko koje nije pasterizirano. Dakle, znanost kaže da nije dobro za ljude piti mlijeko u svom izvornom obliku i sa svim sastojcima koje ono ima (da se razumijemo ja mislim da kravlje mlijeko čovjek ne treba piti ni u kojim uvjetima). Ali, ista znanost kaže da je korisno da budemo cijepljeni (zaraženi) sa oboljelom limfom krave, majmuna, štakora...

Znamo da naš želudac ima mogućnost da mnoge otrovne materije neutralizira i ne propusti ih do krvotoka, ali ako se iste materije ubrizgaju pod kožu ili direktno u krv, nema nam obrane pomoću moćne želučane kiseline. 

Inače ako se sjećate prvi 'lijekovi' za Polio (dj paraliza) su davani u kapima sa kockom šećera djeci. Danas je od toga odustalo i daje se potkožno i tako se zaobilazi prirodni ulaz vanjskih elemenata u tijelo – preko dišnog sustava ili probave. Na taj način se zaobilazi prvi i najsnažniji dio imunološkog sustava.