Vratimo se u prošlost. Vratimo se na to odakle su potekla cjepiva...
U srednjem vijeku je cvjetala trgovina sa Dalekim istokom, prenosili su se i unosili u Europu i razni egzotični otrovi (tada je trovanje bilo jako često korišteno za eliminaciju neprijatelja). Naravno, neki od tih otrova su završavali u zemlji, travi ili vodi. Nije isključeno da ih je domaća stoka mogla tako pokupiti sa travom i od toga oboljeti i uginuti, a preko mesa takvih životinja otrov se mogao prenijeti i na ljude.
Jedna od bolesti koju su krave često dobijale prenosila se preko mužnje krava i na ljude, a manifestirala se ospicama i plikovima po koži. Popularno je nazivana kravljim boginjama.
Od bolesti su obolijevali i ljudi i to prvenstveno zbog nehigijenskih uvjeta života. Seljaci koji su muzli krave ispleli su tada priču da svatko tko se zarazi kravljim ospicama (kravljom bolešću koja se prenosila na ljude prljavim rukama nakon mužnje) postaje na neki način otporan prema velikim boginjama (varioli). Kao da su kravlje ospice na rukama neka zaštitna amajlija protiv boginja.
Tu priču je počeo "istraživati" jedan seoski samoprozvani liječnik Edward Jenner (1749 -1823) i došao na ideju da iz krvi jedne tako oboljele krave uzme limfu i ubrizga je u malu izrezanu ranu na ruci djeteta ili odraslog čovjeka. To je nazvao vakcinacijom - preventivnim lijekom za velike boginje. Ne, on nije bio liječnik. On je bio šarlatan, koji je kasnije (u to vrijeme se tako moglo) kupio diplomu za liječničku praksu koju je već upražnjavao 20 godina i to na osnovu članstva u uglednom Engleskom Kraljevskom društvu.
To je uspio tako što je najprije dobio "znanstveno uvjerenje'' - Prijatelj Kraljevskog udruženja.(M.D., F.R.S. - Fellow of the Royal Society). Jenner je zatim platio 15 funti University of St Andrews da bi dobio zvanje "doktora". Praksu liječnika i farmaceuta je prije toga obavljao punih dvadeset godina, liječeći seljake koje je ugrizao bijesan pas tako što ih je potapao u vodu da se bjesnilo u njima uguši (?!).
Tako je kao 'diplomirani liječnik' napisao i knjigu gdje je u naslovu prvi upotrijebio termin VARIOLAE VACCINAE. Na srednjevjekovnom latinskom ovo je značilo "kravlje boginje", iako se zapravo riječ "variola" nije vezivala samo za ospice na koži (nije svaka ospica znak boginja), već isključivo za bolest - boginje. Ali Jenner je spojio nespojivo i tako izmislio novu bolest - kravlje boginje. Tako su boginje postale veza između između dvije bolesti - kravlje i ljudske. Obje su se ispoljavale pojavom ospica na koži.
Jenner u svojoj knjizi nigdje više ne spominje termin "Variolae Vaccine" odnosno "kravlje boginje", već uglavnom govori o "horse grease" - "konjskom loju" koji je bio uzrok kravljih ospica. Ako je ovo napravio namjerno, Jenner je mudro računao da će zapravo veoma malen broj ljudi zaista pročitati knjigu, ali će većina pročitati naslov iz kojega će stvoriti asocijaciju između "velikih boginja" i "kravljih boginja".
Jedina korelacija između velikih boginja i kravljih boginja je ta što imaju sličnu manifestaciju - ospice.
Tako je "Variola Vaccine" postalo ime za "kravlje boginje". Bolest krava muzara, koja je generacijama poznata na selima kao kravlje ospice, iznenada je predstavljena učenim liječnicima koji za to nikada ranije nisu čuli, pod potpuno novim imenom - VARIOLAE VACCINE. Naravno, na latinskom!
Bilo kako bilo, ubrizgavanje krvi iz krava u čovjeka je počelo. Vaccine je latinska riječ i znači - krava (vacca). I danas je cijepljenje proces ubrizgavanja bolesnog biološkog materijala (od krava, teladi, majmuna, svinja, štakora itd.), u ljudski krvotok kako bi se naš imuni sistem aktivirao i zaštitio nas od određenih zaraznih bolesti. U biti, prijevod riječi bi na hrvatski značio – pokravljenje. U nas je rašireniji izraz cijepljenje iako je nestručan (cijepe se biljke vrsta na vrstu) koji ću i ja koristiti.
Jenner je tako stručno dokazao da životinje i ljudi mogu dijeliti iste bolesti na opće oduševljenje pobornika Darvinove teorije evolucije kao krunski dokaz evolucije među vrstama. Tko to može provjeriti, ukoliko ne živi milijardama godina? Odlična teza, ali nedokaziva.
Jenner je tako cijepio i svog 18-o mjesečnog sina, koji je umro u 20-oj. Dječak iz sirotišta, James Fipes (na slici), kojem je Jenner ubrizgao kravlju limfu u njegovoj osmoj godini, umro je u 21.
Ako imate u vidu da se u svakom hranjivom organskom okruženju po prirodi veoma brzo formira neka bakterija, prijenosom zaražene kravlje limfe se tako i ona unosi u krv primaoca cjepiva i tu brzo razmnožava.
Cijepivo je tako prvi puta zaživilo, no drugi čovjek ga je totalno proslavio, a to nije bio Jenner već Pasteur. Loius Pasteur je francuski kemičar i biolog. Proslavio je cijepljenje poznatim slučajem bjesnoće.
Cjepivo je prvi puta korišteno na 9-godišnjem dječaku Joseph Meisteru, dana 6. srpnja 1885. kada ga je napao bijesan pas. Nakon konzultacije sa kolegama, cjepivao mu je dao Pasteur, uz moguće kaznene posljedice, jer nije bio licencirani liječnik. Dječak nije razvio bolest te je Pasteur slavljen kao junak i nije tužen. Ipak, u konvencionalnoj medicini se ne spominje da su uz navedenog dječaka ugrižena od istog psa još dva dječaka koja nisu primili nikakva cjepiva te se nisu razboljeli od bjesnoće. Ipak slučaj je probio sve tada moguće medijske platfome i Pasteura se proslavio kao vodećeg stručnjaka tog vremena.
Danas se pak malo zna da je Pasteur tada bio slabije poznat od drugog stručnjaka – Bechama.
Njegova škola je bila znanstveno vodeća te je promovirala tezu prema kojoj klice nisu uzrok već posljedica bolesti. Dakle Becham je tvrdio da svi mikroorganizmi dolaze iz samih živih bića- iz tkiva, posebno krvi (tkiva u tekućem stanju) i da su pleomorfni, što znači da mijenjaju oblik ( pleo = promjena, a morphe = oblik) , ovisno o promjeni stanja u sredini u kojoj se nalaze ( pH vrijednost, količine kisika, toksina, slobodnih radikala itd). Becham je tako prvi postavio teoriju pleomorfizma.
Tako po doktoru Bechamu virusi prelaze u bakterije, ove u gljivice i nazad. Kada se razvijaju u laboratorijskim uvjetima, pod točno određenim uvjetima, streptokoki su uvijek streptokoki, ali ako se promjeni pH vrijednost medija gdje rastu taj strep bacil će se promjeniti u neki drugi mikrob.
Još 1923. godine objavljena je knjiga „Becham ili Pasteur: Izgubljeno poglavlje u povijesti biologije“ (BÉCHAMP OR PASTEUR? A LOST CHAPTER IN THE HISTORY OF BIOLOGY), koju je napisala Ethel D. Hume, da bi se istom temom pozabavila knjiga objavljvena 1942. „Pasteur: plagijator, prevarant, teorija mikroba razotkrivena“ (PASTEUR: PLAGIARIST, IMPOSTOR THE GERM THEORY EXPLODED).
U knjizi “ Becham ili Pasteur”, Ethel D. Hume nalazi se i neobična priča o mladom poštaru Pierreu Roscolu koga je napao pomahnitali pas. On je tada bio u društvu još jednog čovjeka. Tada nije bio zaista ugrižen već mu je pas samo pokidao nogavicu, ali pseći zubi mu nisu probili kožu. Drugi čovjek je bio zaista ugrižen. I šta se dogodilo? Njegovi šefovi iz pošte su ga natjerali da se odmah javi u Pasteurov institut gdje je podvrgnut cijepljenju protiv bjesnila koji je počeo 9. ožujka. Već 12. travnja su se na mjestu uboda serumom pojavili simptomi infekcije. Nakon dva dana, 14. travnja Roscol je umro od paralitičke “hidrofobije”, nove bolesti koju su svijetu tada prvi put predstavili Pasteur i njegova ekipa. Čovjek koji je tada bio s Roscolom i koji je zaista bio ugrižen, nije primio nikakav “spasonosni” serum i ostao je živ i zdrav.
U knjizi se navodi i slučaj djevojke koja je vraćajući se s društvom sa jednog kupanja rekla roditeljima da ju je napao i ugrizo pas lutalica. “Uplašeni roditelji odmah su je odveli na Pasteurov institut na tretman serumom protiv bjesnila i ona je nakon nekoliko dana postala teško bolesna i ubrzo umrla. Nakon njene sahrane prijatelji sa kojima se djevojčica vraćala sa kupanja otkrili su roditeljima da nju uopće nije napao nikakav pas već se posvađala sa svojim momkom koji ju je tada ugrizao”.
Becham je prvi počeo tvrditi da sve klice u organizmu nastaju od sićušnih točkica u krvi koje je on nazvao mikrozime (ili somatidi ili protiti). Protit je njemačka riječ, dok ih Francuzi zovu somatide. Protiti (somatide) se jasno vide na svakom mikroskopu pod uvjetom da je podloga tamna. To su najmanje forme proteina, to su najmanji oblici života. Razlog zašto mnogi biolozi ni danas ne vide protite je vjerovatno taj što im nitko u školi nije rekao da to trebaju vidjeti. Protiti se nalaze u krvi svakog živog bića.
Po Bechamovoj teoriji protiti (somatide, mikrozime) se ,ovisno koliko je organizam zatrovan, zbog kiselosti sredine okupljaju međusobno i počinju kao virusi, bakterije ili gljivice po potrebi čistiti okolinu, odnosno kiseli medij. Kako razvijaju svoje posebne forme - viruse, bakterije - one razvijaju vlastiti metabolizam i počinju tako stvarari i produkte metabolizma - kiseline, koje su štetne za okolinu i lokalne tjelesne tekućine. Ovi toksični otpadni produkti uzrok su zapaljenja i podržavaju daljnji rast ovih mikroorganizama odnosno njihovo razmnožavanje stvarajući za njih pogodnu sredinu. Tako nije mikroorganizam to što nas čini bolesnim već produkti njegovog metabolizma. Na određenom stadiju njihov razvoj je potpuno patogen (izaziva bolest) i parazitski. Tako su mikrorganizmi po Bechamu posljedica, a ne uzrok bolesti.
Za protite (Bechamove mikrozime) ljudski organizam je medij u kome će se oni grupirati i oblikovati u određene životne forme i u zavisnosti od kiselosti sredine.
Ipak, Bechamova teorija pod jakim medijskim pritiskom pada u vodu, jer se on zalaže za zdrav život, održavanje alkalne ravnoteže i tvrdi da se čovjek tada teško razboljeva, dok Pasteur propovijeda cijepiva kao spas usporkos nezdravom životu.
Bitna razlika je: na cjepivima netko zarađuje J
Tako se danas u svim medicinskim udžbenicima kaže da najveći broj bolesti u ljudskom organizmu (kao i kod životinja i biljaka) nastaje djelovanjem mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica) koje iz vanjske sredine ulaze u tkivo i zaraze ga. To izazove reakciju imunološkog sustava i upale. Daljim razmnožavanjem mikrooganizama u tkivima mogu nastati teške degenerativne promene. Pasteur je tvrdio da ovisno o vrsti mikroba ovisi koja će se bolest u organizmu razviti.
Pasteurovi znanstveni postulati se i danas primjenjuju u medicinskoj dijagnostici i znanosti. To znači:
1. nađe se životinja ili čovjek s određenom bolešću.
2. izolira se iz tkiva mikroorganizam u određenoj kulturi.
3. on se ubaci u tijelo zdrave eksperimentalne životinje i kada se i ona razboli - zaključi se da i ova životinja ima isti patogen kao i originalna.
I to je bio dokaz (i danas je) kako nastaju bolesti. Simptom manje ili simtom više stavlja se u niz simptoma karakterističnih za taj mikrob. Suvremena medicinska dijagnostika je tako postala prava enigmatika. Mnogo puta isti simptom označava različite bolesti, a ista bolest se može manifestirati i sa različitim simptomima - po principu može biti , ali ne mora biti.
No još je interesantnija današnja opsjednutost pasterizacijom. Danas je pasterizacija mlijeka uobičajen proces u kome se mlijeko zagrijava sve dok sve klice i gljivice, a sa njima i skoro sve hranjive materije, ne ispare. Nemoguće je više kupiti mlijeko koje nije pasterizirano. Dakle, znanost kaže da nije dobro za ljude piti mlijeko u svom izvornom obliku i sa svim sastojcima koje ono ima (da se razumijemo ja mislim da kravlje mlijeko čovjek ne treba piti ni u kojim uvjetima). Ali, ista znanost kaže da je korisno da budemo cijepljeni (zaraženi) sa oboljelom limfom krave, majmuna, štakora...
Znamo da naš želudac ima mogućnost da mnoge otrovne materije neutralizira i ne propusti ih do krvotoka, ali ako se iste materije ubrizgaju pod kožu ili direktno u krv, nema nam obrane pomoću moćne želučane kiseline.
Inače ako se sjećate prvi 'lijekovi' za Polio (dj paraliza) su davani u kapima sa kockom šećera djeci. Danas je od toga odustalo i daje se potkožno i tako se zaobilazi prirodni ulaz vanjskih elemenata u tijelo – preko dišnog sustava ili probave. Na taj način se zaobilazi prvi i najsnažniji dio imunološkog sustava.
Nema komentara:
Objavi komentar