BORBA SA SUSTAVOM vol. 5

U srijedu objavljena odluka Ustavnog suda mnoge je uzbudila. Tim povodom bitno je razjasniti nekoliko stvari.

Ustavni sud odbio je prijedlog o procjeni ustavnosti obvezatnog cijepljenja za djecu, što znači da roditelji u Republici Hrvatskoj neće moći odlučivati o tome žele li djecu cijepiti ili ne, pa  i s onim cjepivima koja smatraju spornim.

Vijest koja je izazvala nove reakcije zbog pitanja koje je u zadnje vrijeme došlo u samo središte interesa javnosti, pa je rasprava o tome treba li cijepljenje biti obavezno ili ne, donedavno potiskivana iz razloga političke korektnosti, sada došla na stranice najčitanijih medija.

Odgovor Ustavnog suda na ovu potonju argumenatciju bio je prilično očekivan, a i logičan – najvažnije je pravo djeteta na fizičko zdravlje, a prava roditelja na odgoj djeteta u skladu s njegovim uvjerenjima u tom je smislu u drugom planu. Ono drugo pitanje, koje je zapravo presudno, šteti li cijepljenje zdravlju djeteta ili ne – Ustavni je sud riješio traženjem očitovanja od Ministarstva zdravlja. Ono je pak poručilo kako je “aktivna imunizacija najdjelotvornija mjera u spriječavanju bolesti”.

Međutim, kako iz tog istog ministarstva poručuju, o cijelom tom pitanju tek treba uslijediti prava javna rasprava u kojoj će se, nadamo se, moći čuti različiti glasovi s različitim mišljenjima, pa i onima koji se razlikuju od onog iz ministarstva, a da su pri tome potkrijepljenja argumentima.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti spornog članka 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, na osnovu kojeg je Ustavni sud donio odluku, je podnijela, i to još 2008. godine, udruga koja već više od godinu dana ne djeluje, "Život i cijepljenje" te jedna obitelj koja je odbila cijepiti dijete. Dakle, Ustavni sud je odluku donosio skoro 6 godina!? Objavljena je - koje li slučajnosti - upravo u vrijeme kada se očekuje javna rasprava po pitanju obaveze cijepljenja u Hrvatskoj, kao i skoro razmatranje te obaveze na sjednicama nadležnih odbora Hrvatskog sabora (nakon što je 3. ožujka 2014. okončan rok za prijam prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a koje su pismeno uputili i usmeno obrazložili i predstavnici GI "Cijepljenje - pravo izbora" koja djeluje pri HUZPPP-u.

 

Spomenuta udruga i roditelji u najboljoj namjeri poduzeli su taj korak i nema im se što zamjeriti, no kada gledamo iz sadašnjeg vremena, možemo reći da nisu iskoristili sve argumente (za koje očito sami nisu mogli ni znati), kao i da su na neki način krivo usmjerili svoj zahtjev - više na medicinske umjesto na pravne razloge.

Tu dolazimo i do odgovora na moguće pitanje: zašto se roditelji danas ne odluče na podnošenje takvog zahtjeva? Ponajprije zato jer ga treba uistinu temeljito i odlično pripremiti.  Borba nikada ne smije biti usmjerena samo protiv zakona, već još više protiv raznih predrasuda i iskrivljene svijesti o ulozi, dosezima i posljedicama cijepljenja. Niz dogmi koje su nakon više desetljeća nametanja i ispiranja naših mozgova postale poput (kvaziznanstvene) religije nije moguće pobijediti nabrzaka.

Krajem veljače Građanska inicijativa "Cijepljenje - pravo izbora" podnijela je prijedlog Nacrta izmjena i dopuna Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u dijelu koji se tiče obaveze cijepljenja te su po pitanju istog sudjelovali na prvoj javnoj raspravi. Čekamo da, kako je i najavljeno, prijedlozi dođu na očitovanje do saborskih odbora za zdravlje, ljudska prava i zakonodavstvo, gdje se nadaju također sudjelovati u raspravi.

Odluka Ustavnog suda je otprije poznata, jer je donesena prije oko dva mjeseca, no sadašnjim 'borcima' za pravo na izbor cijepljenja nije bila interesantna te stoga nije nigdje na njihovim stranicama ni objavljena. No za to se ionako pobrinuo netko drugi, a novinari - koji su dobrim dijelom i dalje nedovoljno upućeni u problematiku ili pišu kako im netko naloži - jedva su dočekali "senzacionalnu" vijest i odmah je začinili nekim neistinama poput one da se necijepljeno dijete ne može upisati u školu.

 

No hajdemo malo o odluci. U odluci stoji da je sud kojim predsjedate odbio prijedlog ocjene ustavnosti obveznog cijepljenja djece jer "To nije ustavno pravo roditelja. Pravo djeteta na ’zdravlje’ u ovom je slučaju više od prava roditelja na izbor".

Prvo, otkud ideja da je pravo na zdravlje djeteta = obavezno cijepljenje? Tko je tu tvrdnju ikad dokazao i tko stoji iza iste? Uostalom, ako je cijepljenje zdravo, zašto i dalje ni jedan liječnik ili farmaceut ne želi to potpisati svojim imenom i prezimenom i stati iza toga?!

'

U cijelom svijetu se vode enormne polemike oko validnosti cijepljenja u svrhu zaštite zdravlja no ovdje se sve odbacuje i to na sugestiju Ministarstva? Što je slijedeće???

 

Suci sude o stvarima o kojima nemaju pojma i donose odluke temeljene na vlastitom poznavanju prava. Pravo i medicina nemaju veze, zato i govorim da sve mora biti više pravno postavljeno kako bi borba uspjela.  Poznavanje samog zakona ovdje nije dovoljno da bi se nabrzaka donijela odluka o doslovno životima i zdravlju djece na temelju mišljenja Ministarstva koje je inače premreženo interesima, korupcijom i lobiranjem uostalom kao i svaka politička ustanova. 

Odluka koju su Ustavni suci donijeli može direktno utjecati na zdravlje vaše djece i unuka i to vrlo negativno. Pa kada vam dijete ili unuk oboli nakon cijepljena onda možete palamuditi o tome kako se "nuspojave javljaju vrlo rijetko". Svaka "nuspojava" (koja može biti invalidnost, kronična bolest ili smrt) od sada pa na dalje ide NJIMA na savjest. 

Na svu sreću, još uvijek postoji Strassbourg. Stoga je ova odluka ustavnog suda dugorčno. Da bi otišli u Strassbourg triba proći sve stupnjeve suda u vlastitoj zemlji. Sada je to napokon učinjeno! Strasbourgu neće biti lako, jer ako je obavezno cijepljenje OK to znači da pola europe mora isto ubrzo uvesti što sumnjam da će tek tako proći. Sad smo napokon van ralja hrvatskog 'pravosuđa'.

 

 

 

 

 

 

MALO O NUSPOJAVAMA vol5

"Besmisleno je smatrati da rnožete ubrizgati otrov u malo dijete i da tako na bilo koji način poboljšate njegovo zdravlje ... Imunizacija kao takva ne postoji, ali je mi prodajemo pod nazivom 'imunizacija'... Kada bismo na bilo koji način mogli poboljšati  prirodnu otpornost na bolesti umjetnim načinima, ja bih to pozdravio - ali to je neizvedivo. Tijelo ima vlastite metode obrane. Oni prvenstveno ovise o vitalnosti tijela u to vrijeme. Ako je ono dovoljno vitalno, oduprijet će se infekciji; ako nije dovoljno vitalno onda neće i vi ne rnožete promijeniti vitalnost tijela na bolje unošenjern bilo kakvog otrova u njega."

William Howard Hay, M.D.,

govor koristio i Usher Burdick u Predstavničkom domu, 1937 

Imunološki sustav se razvija i usavršava s vremenom.

Ali na samom početku života i razvoja, iako je dijete sasvim zdravo, daje mu se koktel od najtežih virusa i otrova samo na osnovu pretpostavke da će time razviti otpornost u budućnosti.

Imunološki sustav se teško može izboriti sa tom novom, nepoznatom i neprirodnom opasnosti, unesenom na neočekivan i neprirodan način, probijanjem kroz kožu. U imunološki sustav spada čitav probavni sustav i jetra, tu organizam prepoznaje opasnost da bi imunizacija mogla odgovarajuće djelovati, a to je sve ovdje zaobiđeno. Na početku života imunološki sustav je dovoljno jak da najčešće preživi. Ali takvim šokom poremeti svoj razvoj i prirodno učenje tijela od prirodnih opasnosti.

Teško je doći do pravih statistika o djelovanju vakcina jer oni koji ih prave i zvanično objavljuju i priznaju kao validne, bezopasne, sigurne i dobre za naš organizam su isti oni koji prodaju vakcine, i zato je vrlo lako moguće lažiranje, a prave podatci se kriju. O onima koji se usprotive sam već rekao u prošlom postu.

Lažiranje je najednostavnije tako što prikažu opadanje neke epidemije kao rezultat vakcinacije, a epidemija je počela opadati na veliko već prije vakcinacije; epidemije koje uzrokuje sama vakcinacija ne prikazuju, ili ih iskoriste za pokretanje nove vakcinacije.

Dodatna teškoća je to što poslijedice vakcinacije nisu identične i ne mogu se lako ustanoviti, teško je ustanoviti uzročnu vezu između vakcina i bolesti koje one izazivaju, često jedna vakcina izazove različite reakcije koje nemaju veze sa bolešću protiv koje su date: alergije, autizam, hiperaktivnost, astma, visoka temperatura, mentalna zaostalost, boležljivost od drugih bolesti kasnije u životu, gojaznost itd. Zato što one generalno napadaju i slabe imuni sistem to se različito i odražava.

 

Osim toga, postavljen je vrlo kratki rok od određenog broja dana za vrijeme koje se priznaje da je reakcija potekla od vakcine. Ako u djeteta dođe do zdrastvenih poremećaja nakon tog roka, onda se ne smatra da je to od vakcine. A rokovi su svakako kratki (nekoliko dana – ovisi o zemlji) i proizvoljno donijeti. Zato se i te statistike koje pokazuju loše reakcije na vakcine zasnivaju samo na tim rokovima i posljedicama koje samo oni priznaju da su posljedice vakcina. Ono što ne priznaju svakako je mnogo veće nego što se prikazuje.

Zato neki znanstvenici tvrde da vakcinacija nema nikakvu drugu logiku nego izlaganje nasilnoj i neprirodnoj opasnosti da bi se poremetio i oslabio imunološki sustav u korist farmaceutske industrije...

AUTIZAM I CIJEPLJENJE vol1

U cjepivima se pored patoloških proteinskih formi nalaze i mnogi toksični dodaci koji mogu biti uzročnici mnogih teških poremećaja  i prosječno upućena javnost je to mogla, posljednjih nekoliko godina, shvatiti. Iako vakcinacija djece u nekim europskim zemljama više nije obavezna, u Hrvatskoj to nije slučaj.

Današnje vakcine “treće generacije” odnosno DNK vakcine, po tvrdnji mikrobiologa Shiva Chopra, isto su što i klaster bombe u ratovanju. Pitanje koje se prije 15-ak godina postavljalo je: da li je bolest zvana autizam posljedica jedne takve biološke ''klaster bombe''? Autizam je stručni naziv za bolest koja se tretira kao psihološka nefunkcionalnost ( možemo reći i "isključenost") i klasificira se i kao vrsta schizofrenije, nepoznatog (!?) uzroka.
 

Najbombastičniji, najosporavaniji, najpopljuvaniji i protivnicima vakcinacije najsumnjiviji i ujedno najdraži slučaj je slučaj istraživanja Dr. Andrewa Wakefielda, koji je 1998. radeći u londonskoj bolnici Royal Free, objavio u stručnom glasilu britanske medicinske struke The Lancet studiju u kojoj je ustvrdio da je cijepljenje dvanaestoro djece cjepivom MMR kod njih uzrokovalo crijevnu reakciju koja je dovela do autizma.

Znanstveno istraživanje je uključivalo brojne laboratorijske i druge analize 12-oro djece koja su bila razvila takozvani „regresivni autizam“, odnosno imala su takve simptome, a koji su im se pojavili 15-ak dana  nakon što su primili trovalentnu MMR vakcinu.

Sva djeca su se tada nalazila na liječenju u bolnici Royal Free Hospital, gde je radio dr Wakefield i sva su imala  teške crijevne infekcije, pa su nekoj djeci morali isjeći dijelove crijeva (jer ih je nešto izgleda iznutra izjedalo). To svakako nije bila obična crijevna viroza (kao što su tvrdili plaćeni novinari koji su kompromitirali rad dr Wakefielda), već težak poremećaj u funkcioniranju njihovih crijeva.

Nakon nekoliko godina dr Wakefield je objavio rezultate svojih istraživanja u poznatom i uglednom medicinskom časopisu “Lancet”. Neka Vam to što je objavljen u poznatom i priznatom časopisu ništa ne znači jer često istraživanja protiv farmaceutskog lobija, GMO lobija i sl. ne dospijevaju nikad nigdje, a kada dospiju brzo ih se sreže i ospori, omalovaži i sl.  

Doktor je nedvosmisleno objavio da je uzročnik navedenih problema kod djece NEŠTO što se nalazilo u trovalentnoj MMR vakcini (koja se daje preventivno protiv zaušnjaka, malih boginja - morbila i rubeole).  Ono što je Wakefield posebno uočio u svojim istraživanjima je bila mitohondrijska disfunkcija ove autistične dece, odnosno abnormalan rad njihovih mitohondrija. Da kod autistične djece postoji ovakva mitohondrijska disfunkcija pokazala su kasnije i neka druga istraživanja.


Gdje je točno nastao loš spoj u relaciji mitohondrija i MMR vakcina, tek je trebalo ispitati slijedećim istraživanjima za koje se Wakefield vjerovatno tek pripremao. 
Zanimljivo je da dr Wakefield nikada nije pozvao roditelje da djecu ne cijepe, već  je samo pozvao da djecu ne cijepe spomenutom trovalentnom vakcinom MMR (što znači da su djecu mogli cijepiti sa tri pojedinačne vakcine). Ali medicinskoj i farmaceutskoj javnosti je taj pristup bio strašno odbojan i nestručan (!?).  Posebno je zanimljivo što su sa tržišta u Britaniji odmah povučene sve pojedinačne vakcine za zaušnjake i male boginje, a ostavljena je samo sporna trovalentna MMR vakcina J.

Onda je 2007. godine dr Wakefield pozvan na saslušanje pred istražnu komisiju Britanskog generalnog medicinskog savjeta (koji izdaje licence za rad liječnicima) sa optužbom da njegova istraživanja nisu obavljena u skladu sa znanstvenim principima, da ispitivana djeca nisu znala da se na njima vrši istraživanje, da su mu zaključci u radu nepouzdani i da svojim javnim istupanjem zastrašuje roditelje i odvraća ih od vakcinacije čime ugožava zdravlje djece itd. Preko časopisa British Medical Journal  osporena mu je stručnost kao i moralni kredibilitet da se bavi istraživanjem.  

Protiv protiv dr Wakefielda je pokrenuta nečuvena kampanja kako bi ga diskreditiralo kao liječnika i istraživača.

U ovu kampanju uključio se i londonski Sunday Times, ali i drugi mediji (pod kontrolom Rupert Murdocha) , a uključio se i „nezavisni“ TV „Channel 4“. Glavne medijske napade na Wakefielda predvodio je „nezavisni“ novinar i nekakav samostalni istraživač koječega po imenu Brian Deer. Po onome kako je Deer „istraživao“ nastali slučaj vidjelo se da mu je jedini cilj bio da što više diskreditira Wakefielda, a ne da se bavi znanošću.

Brian Deer je dobijao prostor na svim Murdochovim TV kanalima, i na kraju britansku novinarsku nagradu.

 

Posebno je dirljiva i žalosna scena gdje jadnim roditeljima autistične djece kojima su isječena oštećena creva, Deer kao samoprozvani istraživač, (a u biti obični novniski plaćenik),  ispred suda objašnjava da ona imaju samo običnu crijevnu virozu i da su sve ostalo Wakefieldove izmišljotine. Dakle roditeljima kojima je netom nakon cijepljenja došlo do teških crijevnih problema u djece, koja su nakon toga postala autistična, Deer tvrdti da je to sve puka slučajnost i da su imala malu crijevnu virozu te da je sve ostalo Wakefieldova izmišljotina. 
Nakon godina istraga, sudskih tužbi, polemika u tisku i optužbi, The Lancet je povukao nezapamćen potez povlačenja 12 godina starog članka (od čijeg autorstva je svih 13 suradnika dr. Wakefielda u međuvremenu odustalo i tražilo da se njihovo ime briše) kao "pogrešnog" i "lažnog". Wakefield se međutim, nije htio odreći svog istraživačkog rada i izgubio je liječničku licencu.

General Medical Council je, koristeći izraze kakvi se ne pamte u medicinskoj struci, u svojoj stegovnoj odluci istaknuo da je Wakefield "iskazao bešćutan nemar" i "zloupotrijebio povjerenje u svoj položaj" tijekom istraživanja, te da je postupao "nečasno" i u opisima svojih nalaza bio "zavaravajući" i "neodgovoran".

Dr. Wakefield se tijekom svojega stegovnog saslušanja držao svojih tvrdnji te sebe predstavljao kao borca za pravdu koji se bori protiv farmaceutskih tvrtki i spriječava ih da zarađuju novac na štetnom cjepivu.

Unatoč svemu roditelji autistične djece, preko svojih udruženja i odvjetnika (koji su ovo istraživanje i financirali), su ipak ostali uz Wakefielda. 

Na sudskom sporu 2009. Wakefield je dokazao da je bio u pravu, i da je iza čitave hajke na njega stajala  dobro organizirana mreža plaćenih novinara, agenata i korumpiranih lječnika na platnom spisku velikih farmaceutskih kompanija. Onda je Wakefield zatražio da se i sve optužbe protiv njega izrečene od stane Britanskog medicinskog regulatonog tijela povuku i da mu se vrati liječnička licenca. Ova afera  i dalje traje. Ovo je još jedan skandal u Britaniji u vezi sa vakcinama u poslijednjih nekoliko godina koji je otkrio kakva je perfidna sprega farmaceutskog narkokartela, medija, plaćenih novinara i liječnika.

No zastanimo trenutak ovdje.

Koji je motiv čovjeka koji je danas osramoćen, ismijavan, otjeran (živi u SAD-u) da nefinanciran od ikog radi istraživanje protiv osjetno moćnije farmaceutske industrije? Novčani?! Wakefield se nikad nije novčano okoristio iz navedene studije, dapače suprotno, ostao je nezaposlen. S druge strane koji je motiv drugoj, napadnutoj, strani? VEEEEEELIKE SVOTE NOVCA. Velike i velike svote novca. Tolike da u tren oka iza sebe imaju široku medijsku pomoć i liječnički lobi. Sjetimo se i drugih koji su radili na istraživanju (njih već spomenitih 10 je tražilo da se njihovi potpisi povuku). Dakle kako su ti ljudi odjednom shvatili da njihovo istraživanje nije stručno, da je nečasno, zavaravajuće i neodgovorno? Ili ih je možda pritisak lobija natjerao na to? Uostalom Wakefield je mogao priznati da je u krivu i dobio bi novčanu kaznu i nastavio biti liječnik. Zašto su roditelji ostali uz njega? Je li moguće da su svi roditelji koji tvrde da su im djeca u roku od 2 tjedna nakon cijepljenja postala autistična lažovi? Mislim ima lažova u svijetu no kako to da svi pričaju istu priču. Netom nakon vakcinacije slijede nepovratni simptomi... Uostalom zašto nema autizma u necijepljene djece?...

Možete ovu priču gledati iz dva kuta.

Kao nezvisno istraživanje koje su u kratkom vremenu razotkrili dobri novinari te na vrijeme spriječili luđaka da nam uzme kolektivno zdravlje i izazove epidemiju.

Ili kao iskaz moći protiv bilo koga tko se iti usudi objaviti išta o štetnosti cijepljenja. Cijepljenja su dobra i svatko tko tvrdi drugačije će biti jako brzo i jako snažno skršen medijski, strukovno i osobno.

http://www.youtube.com/watch?v=Ra0QtTUuFIc

 

BORBA SA SUSTAVOM vol. 4

Kazna do tri godine zatvora za oba roditelja i oduzimanje roditeljske skrbi prijetnja je kojom su se suočili Marko i Kristina Benić zbog odluke da svog 15-mjesečnog sina Patricka i 3,5-godišnju kćer Laru više ne cijepe, što je do sada nezabilježen slučaj u Hrvatskoj. 

 Naime, i ovaj bračni par iz Belog Manastira, kao i mnogi roditelji u Hrvatskoj, vjeruje da ima opravdane razloge da dijete ne cijepi. 

– Patrika sam rodila u listopadu 2012. u KBC-u Osijek, gdje je primio sva redovna cjepiva, no kada smo došli kući, primijetili smo da mu podrhtavaju nogice. S mjesec dana išli smo na prvu redovitu kontrolu, gdje je pedijatrica utvrdila da podrhtavanje ekstremiteta nije normalno i poslala nas u KBC Osijek na detaljnu obradu pa je s nepunih mjesec dana završio na sedam dana u bolnici, gdje su mu rađene brojne pretrage zbog sumnji na konvulzije. Suprug i ja odmah smo posumnjali na cjepivo, a kada je napunio dva mjeseca, došlo je vrijeme za novo cijepljenje i nevoljko smo pristali na njega. No, Patriku je usred noći temperatura skočila na 42 stupnja, te smo hitno otišli u KBC Osijek, gdje je specijalist nefrolog utvrdio da dijete ima tešku uroinfekciju. Zadržan je na liječenju 10 dana, a ispostavilo se da ima E.colli, te nam je doktorica rekla da se bakterija aktivirala zbog cijepljenja zbog kojeg je pao imunitet. To je bila kap koja je prelila čašu i odlučili smo da više nikad nećemo cijepiti svoju djecu, priča Kristina Benić. 

Naglašava da je specijalistica rekla kako kod Patrika postoji opasnost da mu se bakterija aktivira svaki put nakon cijepljenja, a zbog liječenja jakim antibioticima zbog spomenute uroinfekcije Patrikov probavni sustav je uništen i od tada pati od kronične opstipacije, te mu je uveden specijalni režim prehrane. No, što se tiče konvulzija, one su se nakon drugog cijepljenja pojavljivale češće i intenzivnije, ali sada nakon godinu dana od posljednjeg cijepljena one su potpuno nestale, kaže Kristina Benić. 

No, zbog odbijanja cijepljenja supružnici Benić već su bili na Prekršajnom sudu u Belom Manastiru, a sutkinja im je zbog financijske situacije kaznu smanjila na 500 kuna. No, nakon što su i drugi put odbili cijepiti dijete posjetili su ih djelatnici Centra za socijalnu skrb, te su dobili rješenje Zavoda za javno zdravstvo da plate kaznu od 2.000 kuna. »U međuvremenu smo dobili prijetnju Centra za socijalnu skrb da će nam ako ne cijepimo dijete oduzeti roditeljsku skrb nad njim, a najšokantnije je što je Centar podnio zahtjev za kaznenim progonom mene i supruga, i to zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava. U ponedjeljak navečer došla nam je policija i isprepadala djecu, i to kako bi nam uručila poziv za obavijesni razgovor, a na temelju kojeg je inspektorica napravila zapisnik, koji je poslan na razmatranje Državnom odvjetništvu, koje će na temelju njega i zahtjeva Centra odlučiti postoje li osnove za kazneni progon. To je uistinu presedan u Hrvatskoj jer je Zakonom o zaštiti pacijenta predviđen tek prekršajni progon i kazna od 2.000 kuna«, priča ogorčena Kristina.

Ipak dobri ljudi svjesni rizika cijepljenja su se brzo organizirali te je čak osnovana i facebook grupa potpore. Mnoge obitelji su se slikale uz natpis 'I mi smo obitelj Benić'. Naravno svi roditelji pa tako i obitelj Benić u Hrvatskoj odluku o necijepljenju djeteta ne donose ishitreno, već se ona zasniva na pomnom istraživanju i procjeni korisnih i štetnih strana cijepljenja, odnosno rizika za zdravlje djeteta s time povezanim. Ukoliko dijete oboli kao posljedica cijepljenja, opet su "krivi" roditelji jer dionici državnog sustava za procijepljivanje "peru ruke" od svake odgovornosti, a često i ne priznaju povezanost cijepljenja i njime prouzročenog oboljenja. Istodobno, roditelji od liječnika-cjepitelja i nadležnih epidemioloških službi ne dobivaju sve potrebne odgovore radi donošenja slobodne odluke o (ne)cijepljenju, posebice ne o štetnim učincima cjepiva i nuspojavama cijepljenja.

Slučaj obitelji Benić do sada je nezabilježen oblik "iživljavanja" sustava u Hrvatskoj nad obitelji koja je zbog odbijanja cijepljenja djece po prijavi Centra za socijalnu skrb završila na razgovoru u policijskoj postaji, a postoji i mogućnost da kazneno odgovara zbog navodne "povrede prava djeteta".

Kao što je već rečeno, roditelji prijatelji su brzo sakupili svotu novca potrebnu za adekvatnu obranu, te je traženo očitovanje suda po pitanju kazenog progona. Sud se očitovao da nema elemenata kaznenog djela povrede djetetovih prava.

Zaključno dakle, niti je "Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku podnijeta kaznena prijava protiv roditelja", niti roditeljima "prijeti tri godine zatvora jer odbijaju cijepiti dijete".

http://www.dorh.hr/OpcinskoDrzavnoOdvjetnistvoUOsijekuPriopcenje01

Obitelj Benić je odlučila sakupljeni novac donirati za borbu protiv obaveznog cijepljenja (pri udruzi za prava pacijenata) dok je onima koji su to htjeli donirani novac vraćen.

Lakrdijski je to što uvijek doktori, imunolozi, epidemilozi i sl tvrde kako oni nisu za progon ili prisilno cijepljenje. U županijskom Zavodu za javno zdravstvo oštro se protive kaznenom progonu roditelja zbog necijepljenja. »To je represija, a s javnozdravstvenog aspekta ne smije biti represije nad stanovništvom. Moramo pronaći razloge zbog kojih roditelji odbijaju cjepiti dijete i educirati ih kako bi shvatili koje su prednosti i mane. U nekim europskim zemljama postoji tek preporuka za cijepljenje, ali kod nas se to krivo tumači jer su to zemlje u kojima je dovoljna samo preporuka da bi građani bili dovoljno savjesni i shvatili da se cijepiti mora. Moramo biti društveno odgovorni i djelovati na javnost, ali nikako represijom«, napominje dr. Nikola Kraljik, zamjenik ravnatelja ZZJZ-a Osječko-baranjske županije.

Onda se postavlja pitanje – tko progurava ovakav zakon i tko podržava ovakav progon?

Tko u hrvatskoj preuzima odgovornost za probleme uzrokovano obaveznim cjepivom?

Koga su sve suci kaznili za probleme koje je cjepivo uzrokovalo njihovom djetetu?

Koliko je tvorac cjepiva ili distributer u Hrvatskoj platio kaznu za nuspojave?

Roditelji su prva linija obrane djeteta i nitko svoju djecu ne voli kao roditelj. Ako netko ima pravo na pogreške onda prvenstveno to imaju roditelji svoje djece, a ne država, socijalni radnici, suci i farmaceutske kuće.