DJEČJE BOLESTI vol1

U današnjem se društvu bolesti smatraju kao nešto loše i užasno i zbog toga se sa njima smjesta treba boriti. Stvarna svrha jedne takve bolesti (a naročito dječje bolesti) nije prepoznata i bolest se promatra samo kao neko „podivljalo/razuzdano/neukroćeno događanje“ u našem tijelu. Iz ovakve ideologije i načina promatranja nastale su i vakcine. Da bolesti, sveobuhvatno gledano, uvijek imaju dublji smisao, školskoj medicini orijentiranoj na simptome, ostalo je, naravno, nepoznato. Upravo dječje bolesti su važne i nezamjenjive za tjelesni i duševni razvoj djeteta, zbog toga je potiskivanje takve bolesti u svakom slučaju teška greška. Vakcine i onako ne štite od bolesti! Jedini „uspjeh“ koje bi one mogle imati je da one našu djecu čine toliko bolesnom, da ona više nisu u stanju dobiti dječije bolesti (koje izazivaju razvoj).

Ako se bolesti promatraju sa stanovišta cjelovitosti, one su nam, zapravo, pomoć i putokaz i time se gubi i strah od njih. Jer, bez bolesti nema zdravlja, a bez kriza nema zrelosti!

U školskoj medicini smo već navikli da skoro svake godine „najnovija medicinska saznanja“ brišu ona dotadašnja i svako se, kao posljednja mudrost, primjenjuje, dok ih ne smijene najnovija medicinska saznanja.

Pojavljivanje neke bolesti nikada nije lokalno ograničeno, nego uvijek predstavlja rezultat, samo vanjski izraz neke smetnje u unutrašnjosti organizma. Tako se upala krajnika ne javlja zbog pojave uzročnika koji se u njima naselio, nego zbog toga što je neka smetnja u organizmu uzročniku ponudila idealnu hranjivu podlogu. Čir na želucu ne nastaje zbog toga što iz nepoznatog razloga ćelije sluzokože želuca same sebe razaraju, nego se u tom čiru manifestira neka dublja smetnja. Pa i bradavica se može pojaviti samo jer za to postoji generalna pripremljenost, itd.

Ali školska medicina ne priznaje ovu važnu činjenicu. Ona je skoncentrirana na vanjska prepoznatljiva događanja na tijelu. Pa se tako upaljeni krajnici i bradavice odstranjuju, a kožni osip i svrab tretira se samo izvana. Ali, unutrašnji uzrok ne mogu jednostavno odstraniti, ili tretirati kremom. On i dalje postoji, i samo se premjesti i manifestira na nekom drugom mjestu.

Prihvaćanje ovih zavisnosti školskoj medicini otežano je i time, što za svaki sustav organa postoje specijalisti, koji u pacijentu vide i liječe samo svoju oblast. Logična posljedica toga je da farmacija traga za lijekovima koji će utjecati samo na jedan jedini, određeni simptom kod pacijenta. Ali to u živim sustavima nikada ne može uspjeti i zbog toga će uvijek izazivati neželjene nuspojave u drugim organima. Tako danas, recimo, testiraju lijek za srce. I onda ga daju 1000 ljudi i 900 kaže da im je srce bolje, no o drugim nuspojavama tada nema govora.

Normalan tijek dječje bolesti odlično pokazuje prirodne zakone ozdravljenja koji su gore opisani: cjeloviti organizam djeteta je oboljeo. Većinom dijete ima visoku temperaturu. Onda to izbije na sluzokoži, pa na vanjskoj koži i po pravilu nestaje od glave preko trupa ka ekstremitetima. Ovdje divno vidimo princip „iznutra ka vani, od gore prema dole“. Dokle god to možemo uočiti, djetetu uopće nisu potrebni nikakvi lijekovi. Ni najbolji lijek ne bi mogao bolje od toga. Sredstva za snižavanje temperature, kao i mjere koje sprečavaju izbijanje bolesti, ovdje nikako ne pomažu. Naprotiv. Ona čak zdravi proces mogu preokrenuti u bolest potisnutu unutra  – u tom slučaju posljedice bi bile upravo one kojih se bojimo – komplikacije kao što su upala moždane opne ili gore.

Komplikacije različitih oboljenja su, također, ono čega se roditelji i liječnici boje. I sve češće liječnici i roditelji izjednačavaju bolest sa komplikacijama.

Mnogi roditelji izvještavaju, nakon preležane dječje bolesti, o koracima napretka svoje djece: govor se popravio, motorika je sigurnija, više se ne upiške, a poslije preležanih boginja nestala je sklonost ka bronhitisu, osobnost je sazrela, dijete je tjelesno ili duševno stabilnije, itd.

Dijete će dobiti samo onu dječju bolest koja nastaje na osnovi njegovih osobnih, uglavnom naslijeđenih, eventualno stečenih slabosti. Preležana dječja bolest djetetu daje mogućnost da se za sva vremena oslobodi svojih unutrašnjih slabosti/zaraznih klica. Kronični simptomi koje je imalo prije toga postaju lakši ili nestaju za određeno vreme. Ako, dakle, zdravom djetetu oduzmem mogućnost da preleži neku dječiju bolest, u najboljem slučaju oduzimam mu mogućnost „samoizlječenja“. U lošijem slučaju, kod takvog djeteta će postojeće klice bolesti biti potisnute dalje u dubinu, što ima za posljedicu dublje, teže kronične smetnje.

 Pogled na statistiku jasno govori: još nikada nismo imali toliko mnogo djece sa kroničnim oboljenjima. Neurodermitis, astma, alergije, epilepsija, MS, dijabetes, leukemija, depresije, autizam, poremećaji ponašanja i ostalo povećavaju se kao oboljenja kod djece u mjeri koja plaši. Da i vakcine tome doprinose, još se pojačava činjenicom da, sastavljene od različitih materijala i dodatnih materijala u koktelima, i same imaju osobine koje doprinose stvaranju bolesti. Jedan pedijatar je o tome rekao: „Vakcine našu djecu čine toliko bolesnom, da ona više nisu u stanju dobiti dječje bolesti.“

Izgleda da imamo žestoke akutne bolesti (dječje bolesti) koje bi u našim društvenim odnosima sa dobro zbrinutom djecom u pogledu uvjeta stanovanja, ishrane i higijene mogle biti opasne samo malom broju djece. Umjesto da djeci pomognemo da budu zdravija, one se potiskuju dublje u psihotične i sifilitične oblike bolesti. U vezi sa tim su i takozvane atipične boginje, koje dobijaju djeca cijepljenja protiv boginja. One često počinju točkicama na koži koje krvare, na dlanovima i tabanima, a onda se šire po tijelu (od dolje ka gore!), idu ka unutra i često dovode do upale pluća. Ovdje se jasno vidi kako ispravan pravac „zdravih“ boginja („iznutra ka vani, od gore ka dole) postaje obrnut. K tome, ovo oboljenje sa krvarenjem na koži pokazuje i jako sifilitične crte. Dijete koje ima ovakve neprirodne boginje pokazuje time da je njegova životna snaga veoma oslabila. A to nije dobra prognoza za budućnost.

Ni u kom slučaju ne treba samo vakcinama pripisati krivicu za zdravstvenu mizeriju kod naše djece. Mnogo toga u našem svijetu je bolesno i doprinosi bolesti. Ali vakcine kao sastavni dio naše medicine značajno doprinose tome. Vakcine su dio iste tradicije kao i mnoge druge mjere školske medicine, koje bolesti samo još dublje potiskuju.

Postupci školske medicine izgledaju kao pokušaj da se zatvori rupa na poklopcu ekspres-lonca iz kojeg izlazi para. Ako je rupa zatvorena, uspjeh je postignut. Ako pritisak otvori neku drugu rupu, to liječi kolega sa nekog drugog fakulteta. I on uspješno zatvori rupu te se hvali na kongresima zbog svoje uspješne metode. U međuvremenu, pritisak u loncu raste ...

Sve dječje bolesti postoje i predstavljaju čišćenje tijela. Velike boginje, male boginje, zaušnjaci, rubeola, astma, bronhitis i sve druge bolesti su čišćenje tijela. Ranije je bilo mnogo više epidemija jer je ishrana bila loša, kao i sanitarni uvjeti te higijena. Sada te bolesti uglavnom izazivaju otrovi iz vakcina. Vakcine nemaju nikakve veze sa zaštitom od bolesti. Osim toga, dječje bolesti-čišćenja, se mogu javiti i više puta u životu. Ako zaustavljamo lijekovima temeperaturu, povračanje, proljeve, ospice, otoke, koji su načini čišćenja tijela, ako dajemo djetetu bilo kakvu hranu dok ima temperaturu, ako nema čistog zraka i ne odmara, onda se tijelo neće očistiti do kraja i kriza se može ponoviti. Vidjela sam varičele 2 puta kod vakcinirane osobe. Također se i male boginje, zaušnjaci, polio ili rubeola mogu javiti dva ili više puta. Zašto? Zato što se tijelo nije očistilo pa mora ponovno. Nekada se lijekovima simptomi zaustave pa se čovek osjeća bolje, ali tada toksini ostaju u tijelu, skladište se u manje vitalnim organima i dovode do kroničnih bolesti. Tijelo će se očistiti ako se odmara, bez hrane dok ima povišenu temperaturu, samo čista voda bez klora i fluora, 2-3 puta dnevno obrisati tijelo mlakom vodom, ne mazati nista na ospice, mir, tišina, dobar san i stalno prisustvo roditelja kao i ljubavi i pažnje što više je moguće. – dr Velkov.