Zašto je u zapadno-europskim zemljama vakcinacija
neobavezna, a u istočno-europskim obavezna? Kako to da u Njemačkoj ne morate
nikome potpisivati ništa i možete ne cijepiti svoju djecu dok u našim zemljama
ljude proganjaju kao kriminalce kada odluče ne cijepiti svoju djecu? Nikakvi
zakoni o vakcinaciji neće nimalo promjeniti stav roditelja da ne cijepe svoju djecu.
Znate li da
u 18 zemalja Europe cijepljenje nije obavezno? U nekima je tako već
desetljećima: bez zastrašivanja, bez prisile i bez kazni za roditelje koji
odbijaju cijepiti djecu (što su sve "odlike" zakonom obaveznog
cijepljenja u Hrvatskoj i susjednim zemljama). Mahom su to razvijene zemlje, u
svakom pogledu - od gospodarstva, demokracije pa do sudstva.
Europske zemlje u kojima VAKCINACIJA NIJE OBAVEZNA:
1. Njemačka,
2. Nizozemska,
3. Luksemburg,
4. Velika
Britanija,
5. Danska,
6. Irska,
7. Grčka,
8. Španjolska,
9. Portugal,
10. Austrija,
11. Finska,
12. Švedska,
13. Norveška,
14. Cipar,
15. Estonija,
16. Latvija,
17. Litva,
18. Švicarska.
U Švicarskoj, primjerice, neobavezno cijepljenje je uvedeno još 1970.
godine! Dakle, u vrijeme kada se mnogi današnji roditelji maloljetne djece nisu
niti rodili. Nedavno su Švicarci usvojili prijedlog novog Zakona o zaraznim
bolestima, koji je još napredniji po pitanju (ne)cijepljenja. I dok se u
Hrvatskoj i susjedstvu "milom i silom" nastoje cijepiti sva djeca, u
Švicarskoj - i to tek u iznimnim slučajevima - cijepljenje može biti isključivo
obaveza - zdravstvenih radnika!
Niti trenutni
zakon, niti predloženi izmijenjeni zakon ne predviđaju obavezu cijepljenja. To
znači da se nitko ne može pod prisilom
ili protiv svoje volje podvrgnuti cijepljenju. Svaka građanka i svaki
građanin sami odlučuju žele li se ona ili on cijepi protiv zarazne bolesti ili
ne.
Prema
postojećem Zakonu o zaraznim bolestima,
kantoni imaju mogućnost narediti neko obavezno cijepljenje. Novi zakon određuje uvjete koji moraju biti
ispunjeni da bi kanton mogao proglasiti cijepljenje obaveznim: u
usporedbi s trenutnim zakonom, bitna je novost da se obaveza cijepljenja može odnositi samo na posebno određenu skupinu ljudi
- rizičnu skupinu. Osim toga, da bi proglasio cijepljenje obaveznim mora postojati i značajna opasnost po
zdravlje ljudi. Nove odredbe zakona pojašnjavaju i ograničavaju
situacije u kojima kantoni mogu izreći obavezu cijepljenja.
Svaka mjera vezana uz cijepljenje koju vlast može narediti, mora se
višekratno provjeriti je li uistinu opravdana i treba li je stvarno provesti. Zbog toga, primjerice, kod
pandemije gripe H1N1 2009. godine, niti Savezna vlada niti kantoni nisu
propisali obavezu cijepljenja.
Iako
cijepljenje čini samo jedan dio Zakona o zaraznim bolestima, glavnina javne
rasprave je usmjerena prema tom pitanju. Pristaše i protivnici imaju suprotna
mišljenja o tome: protivnici obaveznog
cijepljenja žale se na "nejasne pojmove", kojima savezna vlada
- možda pod utjecajem farmaceutske industrije i Svjetske zdravstvene
organizacije (WHO) - može ostaviti puno prostora za obavezno cijepljenje.
Zagovornici cijepljenja smatraju da se sloganu "obavezno cijepljenje" pristupa suviše s
osjećajima i pogrešno. Savezna vlada, kantoni i gotovo svi sudionici
zdravstvene zaštite smatraju da su odredbe
o obavezi cijepljenja blaže u novopredloženom zakonu u odnosu na sadašnji zakon
koji potječe iz 1970. godine. Obvezno cijepljenje je moguće samo u izvanrednim situacijama i za usko
određenu skupinu ljudi.
Cijepljenje ne treba miješati s obavezom cijepljenja. Nitko ne može biti
prisiljen na cijepljenje protiv svoje volje.
Novi zakon o
zaraznim bolestima ne predviđa kazne
ili ograničenja slobode za građane koji odbiju obavezno cijepljenje.
Nema komentara:
Objavi komentar