Josie McNally mislila je da čini najbolje za svojega malog sina Williama. Imao
je 13 mjeseci i bio zdrav, normalan i sretan, a ona je samo željela da takav i
ostane. Kad joj je liječnik preporučio da sa sinom dode na rutinsko cijepljenje
protiv ospica/zaušnjaka/rubeole (MMR), Josie se nije premišljala. William
je prebrodio svoja prva dječja cijepljenja, a, uostalom, liječnik zna najbolje.
Deset dana nakon Williamova cijepljenja nešto je pošlo po zlu. William se
počeo grčiti, pa su Josie i njezin suprug pohitali s njim u bolnicu. Kad je
Josie sugerirala da njezin sin možda ima reakciju na cjepivo, liječnik je odmahnuo
glavom. Jaki napadaj koji je brzo uslijedio nakon cijepljenja ne može
biti ništa drugo nego koincidencija; to se vjerojatno neće ponoviti. I drugi
se specijalist u bolnici s tim složio; činilo se da cijepljenje s napadajem nema
nikakve veze.
No napadaji nisu prestajali i uskoro ih je William imao i po 40 na dan. Istodobnoje došlo do razvoja rijetke reakcije imunosnog sustava. Danas, kaotrinaestogodišnjak, William ima dijagnosticiranu epilepsiju, konvulzije koje
se ne mogu kontrolirati lijekovima, a mentalna mu je razvijenost na razini 14-mjesečnog djeteta — kao da je sat stao onoga dana kad je cijepljen. A nedugonakon što je William dobio cjepivo, ono je povučeno s tržišta. Unatoč tomuni danas nitko iz medicinske struke službeno ne priznaje da je injekcijacjepiva i za što odgovorna. Obitelji McNally niti jedna vladina služba nije dala
nikakvu novčanu pomoć za podmirenje nimalo malih troškova liječenja skojima će se suočavati tijekom Williamova života.
Većina liječnika svesrdno vjeruje da cjepiva predstavljaju jednu od najvećihpriča o uspjesima medicinske znanosti, te da su odgovorna za iskorjenjivanjemnogih smrtonosnih infektivnih bolesti. U većini liječnika kao da seskriva altruist koji rado vjeruje kako iskorjenjivanje bolesti ne samo da je moguće,već proviruje iza prvog ugla. Svjetska zdravstvena organizacija samošto nije najavila točan datum kad se očekuje da će bolesti kao što su poliomijelilis,ospice ili difterija biti izbrisane s lica zemlje.
Oduševljenje tim vjerovanjem ohrabruje struku da stalno proizvodi sveviše i više cjepiva za borbu ne samo s najvećim ubojicama kao što je poliomijelitis,nego i s brojnim, uglavnom dobroćudnim pratiocima djetinjstva poput ospica, zaušnjaka i vodenih kozica. Uzmu li se u obzir višestruke doze za docjepljivanje prema preporučenom rasporedu cijepljenja, američka djeca prolaze kroz oko $4 cijepljenja do polaska u školu, većinom u prvoj godiniživota; britanska djeca, s cjepivom protiv tuberkuloze koje se nudi pri rođenju, ali ne i protiv hepatitisa B ili vodenih kozica, sakupit će malo više od skromnih 25 cijepljenja. Američka vlada i Svjetska zdravstvena organizacija čak su sponzorirale razvoj onog što one zamišljaju da će se pretvoriti u »sveti gral« genetičkog inženjeringa s produženim djelovanjem, odnosno superejepivo koje sadrži sirove DNK četrdesetak različitih bolesti u jednom, a koje će se uštrcati u usta djeteta pri rođenju te tijekom cijeloga daljnjeg života u vremenski određenim razmacima otpuštati doze za docjepljivanje. Radi se na cjepivima za astmu, upalu uha i bolesti dišnog sustava, AIDS, rak, čak i za sprečavanje trudnoće.
Upravo su s cjepivima medicinski tehnokrati vrloga novog svijeta izgubili moć logičnog rasuđivanja o bolesti i njezinu preveniranju. Vjera u opravdanost i opću dobrobit cjepiva lako je nepokolebljiva da sprečava liječnike priznati da postoje činjenični dokazi o opasnostima i neučinkovitosti određenih cjepiva, pa čak i slučajevi kad su se djeca razboljela od bolesti protiv koje su cijepljena. Ona također preobraća inače razumne liječnike ili znanstvenike u nasilnike i histerike koji radije vikom ušutkuju neistpmišljenike i pribjegavaju emocionalnim ucjenama kako bi roditelje pridobili na poslušnost i pristanak, umjesto da se oslanjaju na zdrav razum i činjenice kojima bi branili svoje gledište, a pokretanje kampanje cijepljenja školske djece protiv ospica i rubeole u cijeloj državi britanska je vlada jednom prilikom emitiran krajnje emotivan crno-bijeli televizijski spot kojim se upozoravalo da ospice ne biraju žrtvu te da njihov ishod može biti fatalan.
U SAD-u su roditelji zastrašivani uskraćivanjem socijalne pomoći odbiju li svoju djecu odvesti na cijepljenje živim trostrukim cjepivom protiv ospica/zaušnjaka/rubeole. Gradska zdravstvena uprava u Chicagu jednom je čak pokušala cijepljenju priskrbiti povjerenje mlađe moderne urbane populacije angažirajući specijalno vozilo koje je kružilo ulicama i preko jakog razglasa i u pratnji ritma salse hrabrilo hispanoameričke majke da dovedu svoju djecu na cijepljenje.
U jednoj britanskoj kampanji za cijepljenje sve djece od 5 do 16 godina starosti s cjepivom protiv ospica/rubeole roditeljima su davani površni pamfleti u kojima se nisu spominjale nuspojave, inače već dugo priznate od nadležnih međunarodnih institucija. Liječnici i zdravstveni dužnosnici gnjavili su roditelje koji se nisu odlučili za cjepivo pismima i telefonskim pozivima kako bi ih privoljeli da promijene svoje mišljenje. Pritom su medicinski radnici svih vrsta samopouzdano javno objavljivali da bi ta kampanja nedvojbeno mogla izbrisati ospice iz ovih krajeva za sva vremena.
Britansko Ministarstvo zdravstva inzistiralo je na jednoj od najambicioznijih imunizacijskih kampanja uopće vođenih u bilo kojoj industrijaliziranoj zemlji, informirajući roditelje da vrlo vjerojatno nema nuspojava docjepljivanja, koje je »pomno ispitano na velikom broju djece u SAD-u«. U stvarnosti je dokaz na koji su se pozivali bio i više no oskudan. Prije kampanje telefaksom su dobili dopis od djelatnika iz Američkoga nacionalnog imunizacijskog programa (American National Immunization Program) u kojem se objašnjava da se jedini dokaz o sigurnosti cjepiva zasniva na upitnicima koje su ispunili studenti koji su primili cjepivo. Medicinski znanstvenici smatraju takvu vrstu ispitivanja vrlo nepouzdanom i neznanstvenom mjerom sigurnosti i učinkovitosti. Stvarna sigurnost cijepljenja ili docjepljivanja nije bila poznata jer pokusno testiranje nije bilo dovršeno.
Još je gora činjenica da je britanski Laboratorij za javno zdravstvo (Public Health Laboratory Service) prije početka kampanje dovršio istraživanje koje pokazuje da će djeca cijepljena kombiniranim cjepivom protiv ospica/zaušnjaka/ rubeole imati tri puta veću vjerojatnost patiti od konvulzija nego djeca koja nisu bila cijepljena. Dvije trećine tih slučajeva javlja se zbog komponente cjepiva koja se odnosi na ospice. Studija je također našla da je kombinirano cjepivo protiv ospica/zaušnjaka/rubeole prouzročilo pet puta više slučajeva rijetkoga kivnog poremećaja nego što je očekivano. Ta studija nije niti jednom spomenuta za vrijeme trajanja kampanje, već je jedino objavljena u stručnoj medicinskoj literaturi, i to tek četiri mjeseca po okončanju kampanje.
Nedavno je britanska vlada požurila s potpuno novim, dotad netestiranim cjepivom za meningitis C, nudeći ga svakom djetetu i studentu, a na osnovi testova koji su trajali najviše nekoliko tjedana. Iako se petina djece u jednom od ispitivanja razboljela ti podaci nikada nisu bili dostupni roditeljima koji su dali pristanak da se njihova djeca cijepe.
Kako cjepiva predstavljaju samu epitomu moderne medicine — trijumf znanosti nad prirodom — znanstveni su pokusi ponajviše predmet stručnjaka za odnose s javnosti, koji znaju kako negativnom rezultatu dati pozitivan predznak, ignorirajući svaki rezultat koji im ne odgovara. U SAD-u je vlada zahtijevala od Nacionalne akademije znanosti (National Academy of Science) pregled sveukupne medicinske literature i potpuni izvještaj o znanim i dokazanim opasnostima, ako takve postoje, raznih dječjih cjepiva. U dva odvojena izvještaja akademijin Institut za medicinu, koji je na tom zadatku okupio vodeće pedijatre i medicinske znanstvenike, zaključio je da svih devet cjepiva ima potencijal da ozbiljno našteti. Iako su ti zaključci na kraju uključeni u opširne upute što se daju roditeljima prije cijepljenja djece, Nacionalna komisija za dječja cjepiva (National Commission on Childhood Vaccines) zatražila je da se prilagode jer »zbunjuju« roditelje.
Britansko Ministarstvo zdravstva naručilo je izvještaj o cjepivu za hripavac od profesora Gordona Stewarta, savjetnika Svjetske zdravstvene organizacije s Odjela za opću medicinu Sveučilišta u Glasgowu, koji je dugo ispitivao cjepivo.
Kad su njegova ispitivanja pokazala da rizičnost cjepiva prevladava nad korisnosti istog, Ministarstvo zdravstva proslijedio je izvještaj Povjerenstvu za sigurnost lijekova (Committee on Safety in Medicines), koje je izabralo ne rukovoditi se njime. U toj gorljivoj klimi žurnosti da se »pobijedi« svaka moguća bolest, u kojoj se ugled čuva braneći cijepljenje pod svaku cijenu, nitko ne zastaje kako bi se ispitali mogući dugotrajni učinci tipumpavanja do 12 ili više različitih antigena u nezreli imunosni sustav djece mlade od 15 mjeseci. Dodavanjem cjepiva za meningitis C u standardni raspored dječjeg cijepljenja broj cjepiva koja se istodobno daju dvomjesečnoj djeci dosegla su brojku šest.
Epidemiolozi nikada nisu istraživali postoji li gornja granica broja cijepljenja koju malo dijete može podnijeti, a nakon čega se razne vrste blagih oštećenja — astma, poteškoće s učenjem, hiperaktivnost ili kronična uhobolja, primjerice — počinju javljati. Naprotiv, nitko nije napravio niti jednu studiju dugotrajne sigurnosti. »Jedino čtijemo za encefalitis i smrt«, kaže dr. J. Anthony Morris, nekadašnji direktor virološkog odjela američke Uprave za hranu i lijekove i Nacionalnog instituta za zdravlje. »No između povišene temperature i smrti nalazi se cijeli spektar reakcija, a te se pojave nikada ne spominju.«
Srž logike na kojoj počiva cijepljenje jest teorija imuniteta stada — to jest ako se dovoljno ljtidi cijepi protiv određene bolesti, ona će s vremenom i nestati. Osim što je to dijelom samo pusta želja, uzmu li se obzir vrlo kompleksni organizmi kao što su to virusi, koji se neprestano mijenjaju i mutiraju, problem takva načina razmišljanja, naravno, leži u tiranskom pristupu: eliminiranje bolesti je važnije, gledano očima medicine, nego zdravlje vašeg djeteta, kojemu cjepivo može naštetiti, ili pak važnije od vašeg prava da odlučite što je najbolje za vašu obitelj. Odlučite li se protiv cijepljenja svojeg djeteta, smatrat će vas ne samo neodgovornim roditeljem, nego i neodgovornim građaninom zajednice u kojoj živite, pa čak i svijeta. U Velikoj Britaniji cijepljenje je djeteta vrlo često uvjet za ostanak na listi liječnika opće prakse. U SAD-u je sada, nakon što je Clintonova administracija usvojila Zakon o cijepljenju djece, roditeljima još teže poštedjeti svoje dijete cijepljenja.
Mi u Hrvatskoj još uvijek nemamo mogućnost izbora. U našoj zemlji sva djeca moraju bili cijepljena prije no što krenu u školu — a to načelo, posebice u državama kao što su Sjedinjene Američke Države, kao da prkosi brojnim ustavom zajamčenim slobodama. U takvoj histeričnoj klimi vlada i medicinska zajednica prisvojile su pravo inzistiranja na davanju maloljetniku supstancija za koje ne mogu jamčiti da su sigurne — pravo koje dosadnitko nije osporio na sudu.
Nema komentara:
Objavi komentar