BORBA SA SUSTAVOM vol. 4

Kazna do tri godine zatvora za oba roditelja i oduzimanje roditeljske skrbi prijetnja je kojom su se suočili Marko i Kristina Benić zbog odluke da svog 15-mjesečnog sina Patricka i 3,5-godišnju kćer Laru više ne cijepe, što je do sada nezabilježen slučaj u Hrvatskoj. 

 Naime, i ovaj bračni par iz Belog Manastira, kao i mnogi roditelji u Hrvatskoj, vjeruje da ima opravdane razloge da dijete ne cijepi. 

– Patrika sam rodila u listopadu 2012. u KBC-u Osijek, gdje je primio sva redovna cjepiva, no kada smo došli kući, primijetili smo da mu podrhtavaju nogice. S mjesec dana išli smo na prvu redovitu kontrolu, gdje je pedijatrica utvrdila da podrhtavanje ekstremiteta nije normalno i poslala nas u KBC Osijek na detaljnu obradu pa je s nepunih mjesec dana završio na sedam dana u bolnici, gdje su mu rađene brojne pretrage zbog sumnji na konvulzije. Suprug i ja odmah smo posumnjali na cjepivo, a kada je napunio dva mjeseca, došlo je vrijeme za novo cijepljenje i nevoljko smo pristali na njega. No, Patriku je usred noći temperatura skočila na 42 stupnja, te smo hitno otišli u KBC Osijek, gdje je specijalist nefrolog utvrdio da dijete ima tešku uroinfekciju. Zadržan je na liječenju 10 dana, a ispostavilo se da ima E.colli, te nam je doktorica rekla da se bakterija aktivirala zbog cijepljenja zbog kojeg je pao imunitet. To je bila kap koja je prelila čašu i odlučili smo da više nikad nećemo cijepiti svoju djecu, priča Kristina Benić. 

Naglašava da je specijalistica rekla kako kod Patrika postoji opasnost da mu se bakterija aktivira svaki put nakon cijepljenja, a zbog liječenja jakim antibioticima zbog spomenute uroinfekcije Patrikov probavni sustav je uništen i od tada pati od kronične opstipacije, te mu je uveden specijalni režim prehrane. No, što se tiče konvulzija, one su se nakon drugog cijepljenja pojavljivale češće i intenzivnije, ali sada nakon godinu dana od posljednjeg cijepljena one su potpuno nestale, kaže Kristina Benić. 

No, zbog odbijanja cijepljenja supružnici Benić već su bili na Prekršajnom sudu u Belom Manastiru, a sutkinja im je zbog financijske situacije kaznu smanjila na 500 kuna. No, nakon što su i drugi put odbili cijepiti dijete posjetili su ih djelatnici Centra za socijalnu skrb, te su dobili rješenje Zavoda za javno zdravstvo da plate kaznu od 2.000 kuna. »U međuvremenu smo dobili prijetnju Centra za socijalnu skrb da će nam ako ne cijepimo dijete oduzeti roditeljsku skrb nad njim, a najšokantnije je što je Centar podnio zahtjev za kaznenim progonom mene i supruga, i to zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava. U ponedjeljak navečer došla nam je policija i isprepadala djecu, i to kako bi nam uručila poziv za obavijesni razgovor, a na temelju kojeg je inspektorica napravila zapisnik, koji je poslan na razmatranje Državnom odvjetništvu, koje će na temelju njega i zahtjeva Centra odlučiti postoje li osnove za kazneni progon. To je uistinu presedan u Hrvatskoj jer je Zakonom o zaštiti pacijenta predviđen tek prekršajni progon i kazna od 2.000 kuna«, priča ogorčena Kristina.

Ipak dobri ljudi svjesni rizika cijepljenja su se brzo organizirali te je čak osnovana i facebook grupa potpore. Mnoge obitelji su se slikale uz natpis 'I mi smo obitelj Benić'. Naravno svi roditelji pa tako i obitelj Benić u Hrvatskoj odluku o necijepljenju djeteta ne donose ishitreno, već se ona zasniva na pomnom istraživanju i procjeni korisnih i štetnih strana cijepljenja, odnosno rizika za zdravlje djeteta s time povezanim. Ukoliko dijete oboli kao posljedica cijepljenja, opet su "krivi" roditelji jer dionici državnog sustava za procijepljivanje "peru ruke" od svake odgovornosti, a često i ne priznaju povezanost cijepljenja i njime prouzročenog oboljenja. Istodobno, roditelji od liječnika-cjepitelja i nadležnih epidemioloških službi ne dobivaju sve potrebne odgovore radi donošenja slobodne odluke o (ne)cijepljenju, posebice ne o štetnim učincima cjepiva i nuspojavama cijepljenja.

Slučaj obitelji Benić do sada je nezabilježen oblik "iživljavanja" sustava u Hrvatskoj nad obitelji koja je zbog odbijanja cijepljenja djece po prijavi Centra za socijalnu skrb završila na razgovoru u policijskoj postaji, a postoji i mogućnost da kazneno odgovara zbog navodne "povrede prava djeteta".

Kao što je već rečeno, roditelji prijatelji su brzo sakupili svotu novca potrebnu za adekvatnu obranu, te je traženo očitovanje suda po pitanju kazenog progona. Sud se očitovao da nema elemenata kaznenog djela povrede djetetovih prava.

Zaključno dakle, niti je "Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku podnijeta kaznena prijava protiv roditelja", niti roditeljima "prijeti tri godine zatvora jer odbijaju cijepiti dijete".

http://www.dorh.hr/OpcinskoDrzavnoOdvjetnistvoUOsijekuPriopcenje01

Obitelj Benić je odlučila sakupljeni novac donirati za borbu protiv obaveznog cijepljenja (pri udruzi za prava pacijenata) dok je onima koji su to htjeli donirani novac vraćen.

Lakrdijski je to što uvijek doktori, imunolozi, epidemilozi i sl tvrde kako oni nisu za progon ili prisilno cijepljenje. U županijskom Zavodu za javno zdravstvo oštro se protive kaznenom progonu roditelja zbog necijepljenja. »To je represija, a s javnozdravstvenog aspekta ne smije biti represije nad stanovništvom. Moramo pronaći razloge zbog kojih roditelji odbijaju cjepiti dijete i educirati ih kako bi shvatili koje su prednosti i mane. U nekim europskim zemljama postoji tek preporuka za cijepljenje, ali kod nas se to krivo tumači jer su to zemlje u kojima je dovoljna samo preporuka da bi građani bili dovoljno savjesni i shvatili da se cijepiti mora. Moramo biti društveno odgovorni i djelovati na javnost, ali nikako represijom«, napominje dr. Nikola Kraljik, zamjenik ravnatelja ZZJZ-a Osječko-baranjske županije.

Onda se postavlja pitanje – tko progurava ovakav zakon i tko podržava ovakav progon?

Tko u hrvatskoj preuzima odgovornost za probleme uzrokovano obaveznim cjepivom?

Koga su sve suci kaznili za probleme koje je cjepivo uzrokovalo njihovom djetetu?

Koliko je tvorac cjepiva ili distributer u Hrvatskoj platio kaznu za nuspojave?

Roditelji su prva linija obrane djeteta i nitko svoju djecu ne voli kao roditelj. Ako netko ima pravo na pogreške onda prvenstveno to imaju roditelji svoje djece, a ne država, socijalni radnici, suci i farmaceutske kuće.