četvrtak, 15. svibnja 2014.

MALO O NUSPOJAVAMA vol6

Nakon tragičnog gubitka troipomjesečnog sina Ariana, Sonja i Adnan Omerović iz Tuzle, neće sudski goniti nijednog liječnika, ali žele da svojom šokantnom životnom ispoviješću upozoriti roditelje na moguće komplikacije te na nužnost promijene način pregleda beba prije primjanja vakcine.
Njihova obiteljska drama počela je 25. ožujka kada se Arian probudio sa povišenom tjelesnom temperaturom. Tri dana ranije Sonja je svog sina odvela u ’’Dom zdravlja Tuzla’’ kako bi primio vakcinu DTP, IPV i HiB.
“Tijekom pregleda doktorici sam naglasila da moje dijete već sedam dana ima zelenu stolicu. Međutim, nakon pregleda, koji je po meni dio površan, ona je ocijenila da je beba zdrava i da ne treba odgađati vakcinaciju. Arian je primio vakcinu, a dva dana kasnije dobio je visoku temperaturu, povraćao je i odbijao hranu”, kaže na početku šokantne ispovijesti Sonja Omerović.
Tog dana su Sonja i Adnan sina odveli u Dom zdravlja, a potom su s uputnicom otišli na Kliniku za infektivne bolesti UKC “Tuzla”.

Doktor koji ga je pregledao posumnjao je na fluminantni meningitis. U međuvremenu je beba dobila injekciju za sniženje temperature, te je urađena analiza krvi i nalazi o stanju uha, grla i nosa.
“Doktoru smo donijeli nalaze, a on nam je rekao da se samo lumbalnom punkcijom može utvrditi da li je riječ o meningitisu. Uopće nas nije informirao o toj bolesti, niti o lumbalnoj punkciji. Samo nam je dao papir koji smo trebali potpisati ako pristajemo na lumbalnu punkciju. S obzirom da nismo znali o kakvoj je bolesti riječ, a pročitali smo kakve sve komplikacije može prouzročiti lumbalna punkcija, odlučili smo se da odemo kući, jer je Arianu nakon primljene injekcije bilo puno bolje”, priča Sonja.
Kod kuće su se Sonja i Adnan informirali o meningitisu. Došli su, kako kažu, do zastrašujućih podataka koje im doktor nije ni spomenuo. Bilo im je čudno što je bolest izuzetno opasna, a da im doktor o tome nije ništa rekao.
“Uvečer se Arian jako uznemirio i koža mu se osula. Pročitali smo da je osip uz ostale simptome znak meningitisa i odmah otišli u UKC ‘Tuzla’. Brzo je urađena lumbalna punkcija i rekli su nam je da Arian ima meningokoknu sepsu. Izgledi da će preživjeti bili su minimalni”, pričaju  Omerovići.
Savjetovano im je da odu kući, jer su se već puno toga nagledali. Otišli su, a ujutro im je rečeno da je beba prebačena na Pedijatrijsku kliniku, Odjel intenzivne njege. Arian je dočekao i naredno jutro što je kod Sonje i Adnana probudilo tračak nade da će se njihovo dijete izboriti sa opakom bolešću.  “Zbog opasnosti po drugu djecu Arian je vraćen na Infektivnu kliniku. I ja sam bila sa njim, a rečeno mi je da je bakterija napala sve organe. Arian je nastavio svoju životnu borbu, preživio je najkritičnijih 72 sata, a u četvrtak 29. ožujka  je dobio konvulzije. Najveći problem su bili bubrezi, ali mi je rečeno da su i dalje u funkciji. Razgovarala sam sa doktoricom i odlučila da odem na sat - dva kući kako bih vidjela starijeg sina Adija”, kaže Sonja. 
U UKC “Tuzla” se vratila oko 14 sati. Sa suprugom je htjela ući u sobu u kojoj je smješten Arian, ali ih je doktorica odvela u drugu sobu. Nekoliko minuta kasnije doktorica je priopčila tragičnu vijest da je Arian umro.
“Zavladala je grobna tišina. Uvjeravala sam se da to nije istina, jer sam samo par sati prije bila sa njim. Uslijedili su naši jecaji, ali i plač medicinskih sestara”, sa suzama u očima govori Sonja.
Zamjenik direktora Doma zdravlja u Tuzli Adis Nišić, u svom pismenom odgovoru naveo je da je postupak vakciniranja Ariana Omerovića obavljen u skladu s medicinskim metodama, pravilima i procedurama. 
“Ljekar pedijatar je konstatirao da beba ima uredan nalaz i dano je odobrenje za redovnu vakcinaciju. Tri dana kasnije beba je imala temperaturu 39,5, a utvrđeno je da beba ima promjene na koži, odnosno da je blijeda. Nakon toga je upućena u UKC “Tuzla”. Želimo kazati da vakcina nije mogla biti uzrok stanja u ovom svima nama tragičnom slučaju”, naveo je Nišić.       




Ajmo izdvojit meni najbitiji dio (osim naravno tragične smrti mališana).
Samo nam je dao papir koji smo trebali potpisati ako pristajemo na lumbalnu punkciju.
FASCINANTNO!!!!!!

Kada isti papir traže oni koji žele odgovorno cijepljenje onda bivaju proglašeni luđacima i znanstvenim hereticima. Kako se usuđuju tražiti da liječnik / medicinska sestra / proizvođač cijepiva i sl, budu odgovorni za svoje postpupke?!?!?!
Fascinantno je jednako tako da bez tog papira liječnik nije obavio navedeni zahvat. E sada, kako to da on može tražiti potpisanu privolu za medicinski zahvat (kojom se defacto odgovornost prebacuje na roditelje) dok MI ZA PRISILNO CIJEPLJENJE NEMAMO PRAVO TRAŽITI ISTO?!?!
U slučaju vakcinacije stvar je još gora jer nas se prisiljava na zahvat (vakcinacija je zahvat što god vi mislili o tome), a odgovornosti nema. Tragično je koliko se medicinsko/farmaceutski lobi može pravno ograditi. Dakle nama traže potpisane privole, a kada mi tražimo da potpišu da oni odgovaraju za cijepljenje, šalje nam se Centar za socijalnu skrb, epidemiolog te naposlijetku završimo na sudu kao neodgovorni roditelji. Nema šta, pravda ZA SVE!

Nema komentara:

Objavi komentar