MALO O NUSPOJAVAMA vol6

Nakon tragičnog gubitka troipomjesečnog sina Ariana, Sonja i Adnan Omerović iz Tuzle, neće sudski goniti nijednog liječnika, ali žele da svojom šokantnom životnom ispoviješću upozoriti roditelje na moguće komplikacije te na nužnost promijene način pregleda beba prije primjanja vakcine.

Njihova obiteljska drama počela je 25. ožujka kada se Arian probudio sa povišenom tjelesnom temperaturom. Tri dana ranije Sonja je svog sina odvela u ’’Dom zdravlja Tuzla’’ kako bi primio vakcinu DTP, IPV i HiB.

“Tijekom pregleda doktorici sam naglasila da moje dijete već sedam dana ima zelenu stolicu. Međutim, nakon pregleda, koji je po meni dio površan, ona je ocijenila da je beba zdrava i da ne treba odgađati vakcinaciju. Arian je primio vakcinu, a dva dana kasnije dobio je visoku temperaturu, povraćao je i odbijao hranu”, kaže na početku šokantne ispovijesti Sonja Omerović.

Tog dana su Sonja i Adnan sina odveli u Dom zdravlja, a potom su s uputnicom otišli na Kliniku za infektivne bolesti UKC “Tuzla”.

Doktor koji ga je pregledao posumnjao je na fluminantni meningitis. U međuvremenu je beba dobila injekciju za sniženje temperature, te je urađena analiza krvi i nalazi o stanju uha, grla i nosa.

“Doktoru smo donijeli nalaze, a on nam je rekao da se samo lumbalnom punkcijom može utvrditi da li je riječ o meningitisu. Uopće nas nije informirao o toj bolesti, niti o lumbalnoj punkciji. Samo nam je dao papir koji smo trebali potpisati ako pristajemo na lumbalnu punkciju. S obzirom da nismo znali o kakvoj je bolesti riječ, a pročitali smo kakve sve komplikacije može prouzročiti lumbalna punkcija, odlučili smo se da odemo kući, jer je Arianu nakon primljene injekcije bilo puno bolje”, priča Sonja.

Kod kuće su se Sonja i Adnan informirali o meningitisu. Došli su, kako kažu, do zastrašujućih podataka koje im doktor nije ni spomenuo. Bilo im je čudno što je bolest izuzetno opasna, a da im doktor o tome nije ništa rekao.

“Uvečer se Arian jako uznemirio i koža mu se osula. Pročitali smo da je osip uz ostale simptome znak meningitisa i odmah otišli u UKC ‘Tuzla’. Brzo je urađena lumbalna punkcija i rekli su nam je da Arian ima meningokoknu sepsu. Izgledi da će preživjeti bili su minimalni”, pričaju  Omerovići.

Savjetovano im je da odu kući, jer su se već puno toga nagledali. Otišli su, a ujutro im je rečeno da je beba prebačena na Pedijatrijsku kliniku, Odjel intenzivne njege. Arian je dočekao i naredno jutro što je kod Sonje i Adnana probudilo tračak nade da će se njihovo dijete izboriti sa opakom bolešću.  “Zbog opasnosti po drugu djecu Arian je vraćen na Infektivnu kliniku. I ja sam bila sa njim, a rečeno mi je da je bakterija napala sve organe. Arian je nastavio svoju životnu borbu, preživio je najkritičnijih 72 sata, a u četvrtak 29. ožujka  je dobio konvulzije. Najveći problem su bili bubrezi, ali mi je rečeno da su i dalje u funkciji. Razgovarala sam sa doktoricom i odlučila da odem na sat - dva kući kako bih vidjela starijeg sina Adija”, kaže Sonja. 

U UKC “Tuzla” se vratila oko 14 sati. Sa suprugom je htjela ući u sobu u kojoj je smješten Arian, ali ih je doktorica odvela u drugu sobu. Nekoliko minuta kasnije doktorica je priopčila tragičnu vijest da je Arian umro.

“Zavladala je grobna tišina. Uvjeravala sam se da to nije istina, jer sam samo par sati prije bila sa njim. Uslijedili su naši jecaji, ali i plač medicinskih sestara”, sa suzama u očima govori Sonja.

Zamjenik direktora Doma zdravlja u Tuzli Adis Nišić, u svom pismenom odgovoru naveo je da je postupak vakciniranja Ariana Omerovića obavljen u skladu s medicinskim metodama, pravilima i procedurama. 

“Ljekar pedijatar je konstatirao da beba ima uredan nalaz i dano je odobrenje za redovnu vakcinaciju. Tri dana kasnije beba je imala temperaturu 39,5, a utvrđeno je da beba ima promjene na koži, odnosno da je blijeda. Nakon toga je upućena u UKC “Tuzla”. Želimo kazati da vakcina nije mogla biti uzrok stanja u ovom svima nama tragičnom slučaju”, naveo je Nišić.       

Ajmo izdvojit meni najbitiji dio (osim naravno tragične smrti mališana).

Samo nam je dao papir koji smo trebali potpisati ako pristajemo na lumbalnu punkciju.

FASCINANTNO!!!!!!

Kada isti papir traže oni koji žele odgovorno cijepljenje onda bivaju proglašeni luđacima i znanstvenim hereticima. Kako se usuđuju tražiti da liječnik / medicinska sestra / proizvođač cijepiva i sl, budu odgovorni za svoje postpupke?!?!?!

Fascinantno je jednako tako da bez tog papira liječnik nije obavio navedeni zahvat. E sada, kako to da on može tražiti potpisanu privolu za medicinski zahvat (kojom se defacto odgovornost prebacuje na roditelje) dok MI ZA PRISILNO CIJEPLJENJE NEMAMO PRAVO TRAŽITI ISTO?!?!

U slučaju vakcinacije stvar je još gora jer nas se prisiljava na zahvat (vakcinacija je zahvat što god vi mislili o tome), a odgovornosti nema. Tragično je koliko se medicinsko/farmaceutski lobi može pravno ograditi. Dakle nama traže potpisane privole, a kada mi tražimo da potpišu da oni odgovaraju za cijepljenje, šalje nam se Centar za socijalnu skrb, epidemiolog te naposlijetku završimo na sudu kao neodgovorni roditelji. Nema šta, pravda ZA SVE!

BORBA SA SUSTAVOM vol. 7

Nema nikakvih sankcija za nevakciniranu populaciju u zemljama EU
 
Zdravstvene službe zemalja članica EU - Švedske, Njemačke, Austrije, Finske i Španjolske demantiraju informacije bugarskog Ministarstva za zdravstvo, u kojima se kaže da u zemljama članicama EU, u kojima se vakcine preporučuju, vlasti koriste druge mehanizme za postizanje visokog stupnja imunizacije. Prema podacima MZ ovi mehanizmi onemogućavaju upis u državne škole, visoke cijene zdravstvenog osiguranja za nevakcinirane i sl.

Nema nikakvih sankcija za ljude koji odbiju vakcinaciju u zemljama članicama EU gdje se vakcinacija preporučuje. Ovo je postalo jasno poslije zahtjeva koje je BGHES uputio do zdravstvenih vlasti u zemljama članicama EU.

Povod za zahtjev bila je informacija koju je izreklo MZ Bugarske da u ''Njemačkoj, Luksemburgu, Velikoj Britaniji, Danskoj, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Austriji, Finskoj, Švedskoj, Francuskoj, Norveškoj, Cipru vakcinacija nije obavezna i prema podatcima ministarstva, u ovim državama vlasti imaju uvedene druge mehanizme za postizanje visokog stupnja imunizacije i zaštite građana od zaraznih bolesti, različit od obavezne vakcinacije'', kaže se u izvještaju, poslanom iz MZ sukladno zakonu o dostupnosti informacija.

U suštini jedinstveni mehanizmi koje zdravstvene vlasti u zemljama EU upotrebljavaju su usmeno i pismeno informiranje prednosti i štetnosti takve medicinske intervencije. Obraća se pažnja i na sporedne efekte koji se mogu dogoditi nakon uzimanja vakcina, dok se u Bugarskoj na neželjene efekte ne obraća velika pažnja (slično kao u Hrvatskoj). Većina pedijatara samo savjetuje da se ne kupa dijete poslije vakcinacije i ako se slučajno povisi temperatura da se da sredstvo za spuštanje iste. 

Savezno ministarstvo zdravstva Njemačke, izjavilo je da u Njemačkoj NEMA NIKAKVIH SANKCIJA protiv nevakciniranih osoba. 

Agencija za javno zdravlje u Švedskoj, izjavila je da u Švedskoj nema nikakvih sankcija za roditelje i djecu koji su odbili vakcinaciju. Inače, Švedska ima dugu kulturu autonomnih odluka kada je u pitanju integritet svake osobe, koja je u ovom slučaju na roditeljima djece.

Federalna služba Švicarske izjavljuje da nitko ne može biti vakciniran protiv svoje volje. To znači da nitko ne može biti doveden pod prisilom na vakciniranje. Svaki građanin odlučuje sam da li će se vakcinirati ili ne.

U Španjolskoj zdravstvene službe daju informacije da nitko ne nameće nikakve sankcije, bilo plaćanjem veće cijene za zdravstveno osiguranje ili ne izdavanjem dozvole djeci, koja nisu vakcinirana, da idu u školu. 

Austrija ne pretpostavlja obaveznu vakcinaciju. Vakcine se primaju samo uz suglasnost osobe.

Finsko MZ reklo je da je sudjelovanje u kolektivnoj vakcinaciji dobrovoljan čin. Izuzetne situacije u koja je vakcinacija obavezna jesu vojna služba i epidemija. Nema kazne ni diskriminacije ako neko se odluči ne vakcinirati.

U vezi sa obaveznom vakcinacijom u našoj zemlji, Hrvatska je potpisnik (baš kao i Bugarska)  Konvencije ljudskih prava i biomedicine. U glavi 2, član 5 Konvencije zapisano je:

''Svaka intervencija povezana sa zdravljem, vrši se samo uz slobodno i svjesno izraženu suglasnost dotične osobe. Osoba mora unaprijed dobiti sve potrebne informacije o cijeloj prirodi intervencije, kao i o posljedicama i rizicima koji proizlaze iz nje. Osoba u bilo kojem trenutku može povući suglasnost''

 

BORBA SA SUSTAVOM vol. 6

Ministarstvo zdravlja ODBILO je uvrstiti prijedlog (roditelja okupljenih u Udruzi za prava pacijenata) izmjena i dopuna Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, što znači da će Nacrt prijedloga novog Zakona biti upućen na očitovanje saborskim odborima bez tog prijedloga da se u Zakon unesu odredbe prema kojima je cijepljenje u Hrvatskoj NEOBAVEZNO (PREPORUČENO).

Dakle, u Izvješću o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, koja je trajala od 14. veljače do 3. ožujka 2014. godine, a u okviru koje su svoj prijedlog izmjena Zakona pismeno dostavili i obrazložili, na javnoj raspravi održanoj 27. veljače 2014. u prostoru Uprave za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja, Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata (HUZPPP) i Građanska inicijativa (GI) "Cijepljenje - pravo izbora" kao razlog neprihvaćanja prijedloga HUZPPP-a i GI "Cijepljenje - pravo izbora" Ministarstvo zdravlja je navelo - odluku Ustavnog suda RH od 31. siječnja 2014.!

Zbog svih koji niste upućeni u nastojanja Građanske inicijative i Udruge u okviru koje djeluje, želimo istaknuti nekoliko činjenica:

- Nekoliko predstavnika i osobno je sudjelovalo u spomenutoj javnoj raspravi, gdje je predsjednica Udruge mr. Đula Rušinović - Sunara, dr. med., dodatno pojasnila razloge i argumente koje je sastavio pravni tim i koje su pismenim putem dostavili kao prijedlog izmjena i dopuna članaka spomenutog Zakona zbog kojih svi koji odbijaju cijepljenje djeteta bivaju prekršajno gonjeni, a posredno im može biti onemogućeno upisivanje djeteta u vrtić, imaju obavezu javljanja na razgovor u Centar za socijalnu skrb, a mogu prolaziti i kroz razne druge neugodnosti.

- Na spomenutoj javnoj raspravi već se na neki način moglo naslutiti da će prijedlog biti odbačen, jer je predsjedavajući raspravi više puta istaknuo otprilike "To će teško proći, to je stvar političke odluke.". U Hrvatskoj je dakle sve - politika, i to često loša, no to ionako znamo iz raznih drugih područja života.

- Odluka Ustavnog suda koju Ministarstvo zdravlja navodi kao razlog odbijanja prijedloga svakako je došla u nezgodno vrijeme. No podsjećam da Građanska inicijativa i Udruga s time nemaju nikakve veze jer je zahtjev za ocjenu ustavnosti spornog Zakona podnijela udruga Život ili cijepljenje (koja već oko godine dana čak i ne djeluje) i jedna obitelj još 2008. godine. Dakle, Ustavni sud je "razmatrao" njihov prijedlog punih 6 godina, da bi ga - očito ne slučajno - upravo u jeku naše kampanje izvukao iz ladice kako bi nas obeshrabrio i onemogućio (ali im to neće uspjeti) u zahtjevu za promjenom Zakona. Ustavni sud je samo potvrdio zakonsku odredbu o obavezi cijepljenja, i to ponajviše stoga jer je navedeni prijedlog za ocjenom ustavnosti bio sročen uglavnom na temelju medicinskih, a ne pravnih argumenata. Jednostavno rečeno, pokušalo se ukazati sucima Ustavnog suda da je cijepljenje štetno, no takva argumentacija nije prošla (niti će proći i ubuduće) jer su nju glatko srušili protuargumenti Ministarstva zdravlja kojemu se Ustavni sud obratio za mišljenje. A dobro se zna što Ministarstvo zastupa i čije interese štiti. Ministar zdravlja Rajko Ostojić je već višekratno pogazio obećanje, kojim se hvali i u medijima, o javnoj raspravi svih zainteresiranih strana po pitanju cijepljenja. Jedina prava javna rasprava u kojoj sudjelujemo već mjesecima je ona uz sudjelovanje članova - roditelja u emisijama na televizijama i radijskim postajama, te davanje intervjua i informacija za razne elektronske i tiskane medije.


- I sada najvažnije: što dalje činiti? Kako smo bili spremni na ovakav rasplet, neki članovi su počeli i prije više od mjesec dana lobirati kod pojedinih političara za ideju slobodnog cijepljenja na način da ih prije svega upoznaju sa stvarnim problemom kojem smo svi izloženi, ali i načinom izlaska iz toga problema - težnjom da se ukine obaveza cijepljenja u Hrvatskoj. Prepremljeni su i službeni dopisi s tim ciljem za saborske zastupnike i saborske odbore. Uglavnom, čini se sve da se osvijesti pitanje cijepljenja ne samo najširoj javnosit, nego i ljudima iz zdravstva i politike.

Pri tome je nesumnjivo jedan od naših najvažnijih argumenata, unatoč raznim pritiscima, strašenjima, ucjenama, kažnjavanjima..., i daljnji stalni rast podrške od strane roditelja kojih je u grupama na Facebooku koje podržavaju slobodu izbora za odluku cijepiti - ne cijepiti svakim danom sve više i više!

Ujedno obaviještavam Vas, da se održava javna rasprava pod nazivom: "Cijepljenje djeteta u kontekstu prava na najvišu moguću razinu zdravlja".

Rasprava će se održati u Uredu pravobraniteljice 09.05.2014. od 10:30-13:00. 

 
Na raspravi će sudjelovati predstavnici institucija, liječnici, stručnjaci iz područja zaštite dječjih prava, predstavnici roditelja te udruge pacijenata.
Tako postoji još jedna prilika da se iznese drugo stajalište i argumenti po pitanju obveznog cijepljenja, kao i represije s kojima se roditelji susreću.

AUTIZAM I CIJEPLJENJE vol2

Kada netko izradi sigurnosne studije američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i US Food and Drug Administration (FDA) bi trebali navedene rezultate uzeti u obzir i provjeriti sve vezano uz iste PRIJE nego brojna cjepiva budu puštena u zdrastvenom sustavu koji provodi masovnu vakcinaciju.

Vodeći istraživač Laura Hewitson , PhD , vjerojatno je dala najbombastičniju objavu kad su ona i njezini kolege na makaki majmunima (primati) napravili studije s istim cjepivom koje se davalo djeci tijekom 1994-1999 , odnosno, Ospice - zaušnjaci - rubeola (MMR) cjepiva koje sadrže i živu, te su davana djeci tijekom vremenskog okvira u kojem je poremećaj spektra autizma osjetno skočio.

Rezultati te pilot studije objavljeni su u znanstvenom radu u časopisu Acta Neurobiological Experimentals u 2010, a pod naslovom ''Influenceof pediatric vaccines on amydgala growth and opioid ligand binding in rhesusmacaque infants: A pilot study.” 

 Iako su se odmah pojavile možebitne kontroverze oko navedene studije , npr. , optužbe za sukob interesa jer je Hewitson podnijela nadležnom sudu za cijepljenje zahtjev u ime svog djeteta, informacije koje se su proizišle iz navedenog istraživanja zahtjevaju dodatno razmatranje i svakako treba provesti istovjetne dodatne studije. Zašto isto nije napravljeno? Možda je prevelik utjevaj proizvođača vakcina da se navedena istraživanja ne provedu? Da li je i dr. Hewitson postatala još jedna profesionalna ''persona non grata'' - jer je na pravom tragu?

Nadležna tijela (prije svega zakonodavci, sabor, kongres i sl) trebaju ozbiljno razmotriti istraživanje dr Hewitson u kojem je između ostalog navedeno :

"Cjepivu-izloženi kontrolni primjerci dojenčadi (majmuna) podvrgnuti su MRI i PET snimanju stanja  u dobi od 4 do 6 mjeseci života , što predstavlja konkretne rokove unutar kalendara cijepljenja...''

 "Ovi rezultati pokazuju da su promjene u sazrijevanju i razvitku volumena amigdale i sposobnost vezanja DPN-a u amigdali, značajno promjenjeni u dojenčadi makakija koji su primili vakcine sukladno rasporedu. "

To bi samo po sebi trebalo biti eksplicitni razlog za višestruko ponavljanje navedene studije s neovisnim ne-farmaceutskim istraživačima koji nisu u znanstvenom sukobu interesa.

Jer, nitko nije u većem sukobu interesa kad su u pitanju rezultati istraživanja nego što su farmaceutski proizvođači koji ih redovito obavljaju. Takva istraživanja su ona koja bi trebala biti napadnuta na isti način. No zašto nisu?

Za one koji su malo manje upoznati s podacima , ASD je došao od 1 u 5000 u 1990 do nedavno priznatim (ožujak 2012)  brojkama od 1 u 88, dok 1 od 6 djece u SAD-u imaju druge poteškoće u razvoju. Ove statistike sugenerirane za razdoblje 2006 - 2008. To je vremenski razmak od 6-8 godina. Je li moguće da smo danas na stopi od 1 od 50?

Prema Hewitsonovom istraživanju, biološke promjene i izmijenjena ponašanja su se pojavili kod cijepljenih majmuna, koji su bili istovjetni ili vrlo slični onima kod dijagnoze ASD-a kod djece. Međutim, nije bilo takvih simptoma u necijepljenih majmuna. Uz navedene pojavili su se još i dodatni problemi navedeni u istraživanju kao brojne značajne razlike u gastroenteriloškom tkivu između cijepljenih i necijepljenih životinja. To je bila tema o kojoj se duboko raspravljalo unutar medicinskih krugova i prije jer se i ranije primječivala ista povezanost.

Ipak pomoću naših malih majmuna, došlo se do značajnih informacija i pitanja sve do direktorice bivšeg National Institut of Health, Bernardine Healy, koja je izjavila:

" Mislim da su javni zdravstveni dužnosnici prebrzo odbacili hipotezu kao 'iracionalnu' bez dovoljnih dodatnih istraživanja... bez proučavavanja populacije koja se razboljela."

" Nismo vidjeli nikakvo veće istraživanje većih koje bi se fokusiralo na 300 djece koji su dobili simptome autizma u roku od nekoliko tjedana od vakcinacije"

Možda je najtočniju izjavu u vezi istraživanja na majmunima dao Scott Bono, predsjednik National Autism Association:

 "Do danas ,CDC nije proveo nikakva sigurnosna ispitivanja o mogućim štetnim učincima istovremenog davanja više cjepiva novorođenčadi, te je odlučno odbio podržati inicjativu da se cjepiva bez žive daju djeci i trudnicama. Vrijeme ja da Kongres oduzme CDC-u pravo djelovanja i preuzme na sebe odgovornost"

  

Htio bih naglasiti da je zakonodavac (bilo Sabor, Kongres, Parlament) najviše u krivu kad su u pitanju komplikacije oko cijepljenja. Jer oni su ti koji donose zakone o prisilnom cijepljenju. Ipak unatoč svim raspravama, čak u SAD-u i unutar kongresa, zakon se ne dovodi u pitanje. Vjerojatno zbog svih lobista iz redova farmaceuta koji vrebaju dvoranama Kongresa punih džepova.

Najvažnije je pitanje zašto nitko ne radi dodatna istraživanja po već opisanoj studiji? Da li se boje da će postati još jedna znanstvena žrtva? Zašto, kad bi baš medicinska znanost trebala istraživati sve probleme i teorije, javno objavljivati rezultate, surađivati s drugim znanostima, a NE izopćavati neistomišljenike kao da su u pitanju vjerske dogme.

BORBA SA SUSTAVOM vol. 5

U srijedu objavljena odluka Ustavnog suda mnoge je uzbudila. Tim povodom bitno je razjasniti nekoliko stvari.

Ustavni sud odbio je prijedlog o procjeni ustavnosti obvezatnog cijepljenja za djecu, što znači da roditelji u Republici Hrvatskoj neće moći odlučivati o tome žele li djecu cijepiti ili ne, pa  i s onim cjepivima koja smatraju spornim.

Vijest koja je izazvala nove reakcije zbog pitanja koje je u zadnje vrijeme došlo u samo središte interesa javnosti, pa je rasprava o tome treba li cijepljenje biti obavezno ili ne, donedavno potiskivana iz razloga političke korektnosti, sada došla na stranice najčitanijih medija.

Odgovor Ustavnog suda na ovu potonju argumenatciju bio je prilično očekivan, a i logičan – najvažnije je pravo djeteta na fizičko zdravlje, a prava roditelja na odgoj djeteta u skladu s njegovim uvjerenjima u tom je smislu u drugom planu. Ono drugo pitanje, koje je zapravo presudno, šteti li cijepljenje zdravlju djeteta ili ne – Ustavni je sud riješio traženjem očitovanja od Ministarstva zdravlja. Ono je pak poručilo kako je “aktivna imunizacija najdjelotvornija mjera u spriječavanju bolesti”.

Međutim, kako iz tog istog ministarstva poručuju, o cijelom tom pitanju tek treba uslijediti prava javna rasprava u kojoj će se, nadamo se, moći čuti različiti glasovi s različitim mišljenjima, pa i onima koji se razlikuju od onog iz ministarstva, a da su pri tome potkrijepljenja argumentima.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti spornog članka 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, na osnovu kojeg je Ustavni sud donio odluku, je podnijela, i to još 2008. godine, udruga koja već više od godinu dana ne djeluje, "Život i cijepljenje" te jedna obitelj koja je odbila cijepiti dijete. Dakle, Ustavni sud je odluku donosio skoro 6 godina!? Objavljena je - koje li slučajnosti - upravo u vrijeme kada se očekuje javna rasprava po pitanju obaveze cijepljenja u Hrvatskoj, kao i skoro razmatranje te obaveze na sjednicama nadležnih odbora Hrvatskog sabora (nakon što je 3. ožujka 2014. okončan rok za prijam prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a koje su pismeno uputili i usmeno obrazložili i predstavnici GI "Cijepljenje - pravo izbora" koja djeluje pri HUZPPP-u.

 

Spomenuta udruga i roditelji u najboljoj namjeri poduzeli su taj korak i nema im se što zamjeriti, no kada gledamo iz sadašnjeg vremena, možemo reći da nisu iskoristili sve argumente (za koje očito sami nisu mogli ni znati), kao i da su na neki način krivo usmjerili svoj zahtjev - više na medicinske umjesto na pravne razloge.

Tu dolazimo i do odgovora na moguće pitanje: zašto se roditelji danas ne odluče na podnošenje takvog zahtjeva? Ponajprije zato jer ga treba uistinu temeljito i odlično pripremiti.  Borba nikada ne smije biti usmjerena samo protiv zakona, već još više protiv raznih predrasuda i iskrivljene svijesti o ulozi, dosezima i posljedicama cijepljenja. Niz dogmi koje su nakon više desetljeća nametanja i ispiranja naših mozgova postale poput (kvaziznanstvene) religije nije moguće pobijediti nabrzaka.

Krajem veljače Građanska inicijativa "Cijepljenje - pravo izbora" podnijela je prijedlog Nacrta izmjena i dopuna Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u dijelu koji se tiče obaveze cijepljenja te su po pitanju istog sudjelovali na prvoj javnoj raspravi. Čekamo da, kako je i najavljeno, prijedlozi dođu na očitovanje do saborskih odbora za zdravlje, ljudska prava i zakonodavstvo, gdje se nadaju također sudjelovati u raspravi.

Odluka Ustavnog suda je otprije poznata, jer je donesena prije oko dva mjeseca, no sadašnjim 'borcima' za pravo na izbor cijepljenja nije bila interesantna te stoga nije nigdje na njihovim stranicama ni objavljena. No za to se ionako pobrinuo netko drugi, a novinari - koji su dobrim dijelom i dalje nedovoljno upućeni u problematiku ili pišu kako im netko naloži - jedva su dočekali "senzacionalnu" vijest i odmah je začinili nekim neistinama poput one da se necijepljeno dijete ne može upisati u školu.

 

No hajdemo malo o odluci. U odluci stoji da je sud kojim predsjedate odbio prijedlog ocjene ustavnosti obveznog cijepljenja djece jer "To nije ustavno pravo roditelja. Pravo djeteta na ’zdravlje’ u ovom je slučaju više od prava roditelja na izbor".

Prvo, otkud ideja da je pravo na zdravlje djeteta = obavezno cijepljenje? Tko je tu tvrdnju ikad dokazao i tko stoji iza iste? Uostalom, ako je cijepljenje zdravo, zašto i dalje ni jedan liječnik ili farmaceut ne želi to potpisati svojim imenom i prezimenom i stati iza toga?!

'

U cijelom svijetu se vode enormne polemike oko validnosti cijepljenja u svrhu zaštite zdravlja no ovdje se sve odbacuje i to na sugestiju Ministarstva? Što je slijedeće???

 

Suci sude o stvarima o kojima nemaju pojma i donose odluke temeljene na vlastitom poznavanju prava. Pravo i medicina nemaju veze, zato i govorim da sve mora biti više pravno postavljeno kako bi borba uspjela.  Poznavanje samog zakona ovdje nije dovoljno da bi se nabrzaka donijela odluka o doslovno životima i zdravlju djece na temelju mišljenja Ministarstva koje je inače premreženo interesima, korupcijom i lobiranjem uostalom kao i svaka politička ustanova. 

Odluka koju su Ustavni suci donijeli može direktno utjecati na zdravlje vaše djece i unuka i to vrlo negativno. Pa kada vam dijete ili unuk oboli nakon cijepljena onda možete palamuditi o tome kako se "nuspojave javljaju vrlo rijetko". Svaka "nuspojava" (koja može biti invalidnost, kronična bolest ili smrt) od sada pa na dalje ide NJIMA na savjest. 

Na svu sreću, još uvijek postoji Strassbourg. Stoga je ova odluka ustavnog suda dugorčno. Da bi otišli u Strassbourg triba proći sve stupnjeve suda u vlastitoj zemlji. Sada je to napokon učinjeno! Strasbourgu neće biti lako, jer ako je obavezno cijepljenje OK to znači da pola europe mora isto ubrzo uvesti što sumnjam da će tek tako proći. Sad smo napokon van ralja hrvatskog 'pravosuđa'.

 

 

 

 

 

 

MALO O NUSPOJAVAMA vol5

"Besmisleno je smatrati da rnožete ubrizgati otrov u malo dijete i da tako na bilo koji način poboljšate njegovo zdravlje ... Imunizacija kao takva ne postoji, ali je mi prodajemo pod nazivom 'imunizacija'... Kada bismo na bilo koji način mogli poboljšati  prirodnu otpornost na bolesti umjetnim načinima, ja bih to pozdravio - ali to je neizvedivo. Tijelo ima vlastite metode obrane. Oni prvenstveno ovise o vitalnosti tijela u to vrijeme. Ako je ono dovoljno vitalno, oduprijet će se infekciji; ako nije dovoljno vitalno onda neće i vi ne rnožete promijeniti vitalnost tijela na bolje unošenjern bilo kakvog otrova u njega."

William Howard Hay, M.D.,

govor koristio i Usher Burdick u Predstavničkom domu, 1937 

Imunološki sustav se razvija i usavršava s vremenom.

Ali na samom početku života i razvoja, iako je dijete sasvim zdravo, daje mu se koktel od najtežih virusa i otrova samo na osnovu pretpostavke da će time razviti otpornost u budućnosti.

Imunološki sustav se teško može izboriti sa tom novom, nepoznatom i neprirodnom opasnosti, unesenom na neočekivan i neprirodan način, probijanjem kroz kožu. U imunološki sustav spada čitav probavni sustav i jetra, tu organizam prepoznaje opasnost da bi imunizacija mogla odgovarajuće djelovati, a to je sve ovdje zaobiđeno. Na početku života imunološki sustav je dovoljno jak da najčešće preživi. Ali takvim šokom poremeti svoj razvoj i prirodno učenje tijela od prirodnih opasnosti.

Teško je doći do pravih statistika o djelovanju vakcina jer oni koji ih prave i zvanično objavljuju i priznaju kao validne, bezopasne, sigurne i dobre za naš organizam su isti oni koji prodaju vakcine, i zato je vrlo lako moguće lažiranje, a prave podatci se kriju. O onima koji se usprotive sam već rekao u prošlom postu.

Lažiranje je najednostavnije tako što prikažu opadanje neke epidemije kao rezultat vakcinacije, a epidemija je počela opadati na veliko već prije vakcinacije; epidemije koje uzrokuje sama vakcinacija ne prikazuju, ili ih iskoriste za pokretanje nove vakcinacije.

Dodatna teškoća je to što poslijedice vakcinacije nisu identične i ne mogu se lako ustanoviti, teško je ustanoviti uzročnu vezu između vakcina i bolesti koje one izazivaju, često jedna vakcina izazove različite reakcije koje nemaju veze sa bolešću protiv koje su date: alergije, autizam, hiperaktivnost, astma, visoka temperatura, mentalna zaostalost, boležljivost od drugih bolesti kasnije u životu, gojaznost itd. Zato što one generalno napadaju i slabe imuni sistem to se različito i odražava.

 

Osim toga, postavljen je vrlo kratki rok od određenog broja dana za vrijeme koje se priznaje da je reakcija potekla od vakcine. Ako u djeteta dođe do zdrastvenih poremećaja nakon tog roka, onda se ne smatra da je to od vakcine. A rokovi su svakako kratki (nekoliko dana – ovisi o zemlji) i proizvoljno donijeti. Zato se i te statistike koje pokazuju loše reakcije na vakcine zasnivaju samo na tim rokovima i posljedicama koje samo oni priznaju da su posljedice vakcina. Ono što ne priznaju svakako je mnogo veće nego što se prikazuje.

Zato neki znanstvenici tvrde da vakcinacija nema nikakvu drugu logiku nego izlaganje nasilnoj i neprirodnoj opasnosti da bi se poremetio i oslabio imunološki sustav u korist farmaceutske industrije...

AUTIZAM I CIJEPLJENJE vol1

U cjepivima se pored patoloških proteinskih formi nalaze i mnogi toksični dodaci koji mogu biti uzročnici mnogih teških poremećaja  i prosječno upućena javnost je to mogla, posljednjih nekoliko godina, shvatiti. Iako vakcinacija djece u nekim europskim zemljama više nije obavezna, u Hrvatskoj to nije slučaj.

Današnje vakcine “treće generacije” odnosno DNK vakcine, po tvrdnji mikrobiologa Shiva Chopra, isto su što i klaster bombe u ratovanju. Pitanje koje se prije 15-ak godina postavljalo je: da li je bolest zvana autizam posljedica jedne takve biološke ''klaster bombe''? Autizam je stručni naziv za bolest koja se tretira kao psihološka nefunkcionalnost ( možemo reći i "isključenost") i klasificira se i kao vrsta schizofrenije, nepoznatog (!?) uzroka.
 

Najbombastičniji, najosporavaniji, najpopljuvaniji i protivnicima vakcinacije najsumnjiviji i ujedno najdraži slučaj je slučaj istraživanja Dr. Andrewa Wakefielda, koji je 1998. radeći u londonskoj bolnici Royal Free, objavio u stručnom glasilu britanske medicinske struke The Lancet studiju u kojoj je ustvrdio da je cijepljenje dvanaestoro djece cjepivom MMR kod njih uzrokovalo crijevnu reakciju koja je dovela do autizma.

Znanstveno istraživanje je uključivalo brojne laboratorijske i druge analize 12-oro djece koja su bila razvila takozvani „regresivni autizam“, odnosno imala su takve simptome, a koji su im se pojavili 15-ak dana  nakon što su primili trovalentnu MMR vakcinu.

Sva djeca su se tada nalazila na liječenju u bolnici Royal Free Hospital, gde je radio dr Wakefield i sva su imala  teške crijevne infekcije, pa su nekoj djeci morali isjeći dijelove crijeva (jer ih je nešto izgleda iznutra izjedalo). To svakako nije bila obična crijevna viroza (kao što su tvrdili plaćeni novinari koji su kompromitirali rad dr Wakefielda), već težak poremećaj u funkcioniranju njihovih crijeva.

Nakon nekoliko godina dr Wakefield je objavio rezultate svojih istraživanja u poznatom i uglednom medicinskom časopisu “Lancet”. Neka Vam to što je objavljen u poznatom i priznatom časopisu ništa ne znači jer često istraživanja protiv farmaceutskog lobija, GMO lobija i sl. ne dospijevaju nikad nigdje, a kada dospiju brzo ih se sreže i ospori, omalovaži i sl.  

Doktor je nedvosmisleno objavio da je uzročnik navedenih problema kod djece NEŠTO što se nalazilo u trovalentnoj MMR vakcini (koja se daje preventivno protiv zaušnjaka, malih boginja - morbila i rubeole).  Ono što je Wakefield posebno uočio u svojim istraživanjima je bila mitohondrijska disfunkcija ove autistične dece, odnosno abnormalan rad njihovih mitohondrija. Da kod autistične djece postoji ovakva mitohondrijska disfunkcija pokazala su kasnije i neka druga istraživanja.


Gdje je točno nastao loš spoj u relaciji mitohondrija i MMR vakcina, tek je trebalo ispitati slijedećim istraživanjima za koje se Wakefield vjerovatno tek pripremao. 
Zanimljivo je da dr Wakefield nikada nije pozvao roditelje da djecu ne cijepe, već  je samo pozvao da djecu ne cijepe spomenutom trovalentnom vakcinom MMR (što znači da su djecu mogli cijepiti sa tri pojedinačne vakcine). Ali medicinskoj i farmaceutskoj javnosti je taj pristup bio strašno odbojan i nestručan (!?).  Posebno je zanimljivo što su sa tržišta u Britaniji odmah povučene sve pojedinačne vakcine za zaušnjake i male boginje, a ostavljena je samo sporna trovalentna MMR vakcina J.

Onda je 2007. godine dr Wakefield pozvan na saslušanje pred istražnu komisiju Britanskog generalnog medicinskog savjeta (koji izdaje licence za rad liječnicima) sa optužbom da njegova istraživanja nisu obavljena u skladu sa znanstvenim principima, da ispitivana djeca nisu znala da se na njima vrši istraživanje, da su mu zaključci u radu nepouzdani i da svojim javnim istupanjem zastrašuje roditelje i odvraća ih od vakcinacije čime ugožava zdravlje djece itd. Preko časopisa British Medical Journal  osporena mu je stručnost kao i moralni kredibilitet da se bavi istraživanjem.  

Protiv protiv dr Wakefielda je pokrenuta nečuvena kampanja kako bi ga diskreditiralo kao liječnika i istraživača.

U ovu kampanju uključio se i londonski Sunday Times, ali i drugi mediji (pod kontrolom Rupert Murdocha) , a uključio se i „nezavisni“ TV „Channel 4“. Glavne medijske napade na Wakefielda predvodio je „nezavisni“ novinar i nekakav samostalni istraživač koječega po imenu Brian Deer. Po onome kako je Deer „istraživao“ nastali slučaj vidjelo se da mu je jedini cilj bio da što više diskreditira Wakefielda, a ne da se bavi znanošću.

Brian Deer je dobijao prostor na svim Murdochovim TV kanalima, i na kraju britansku novinarsku nagradu.

 

Posebno je dirljiva i žalosna scena gdje jadnim roditeljima autistične djece kojima su isječena oštećena creva, Deer kao samoprozvani istraživač, (a u biti obični novniski plaćenik),  ispred suda objašnjava da ona imaju samo običnu crijevnu virozu i da su sve ostalo Wakefieldove izmišljotine. Dakle roditeljima kojima je netom nakon cijepljenja došlo do teških crijevnih problema u djece, koja su nakon toga postala autistična, Deer tvrdti da je to sve puka slučajnost i da su imala malu crijevnu virozu te da je sve ostalo Wakefieldova izmišljotina. 
Nakon godina istraga, sudskih tužbi, polemika u tisku i optužbi, The Lancet je povukao nezapamćen potez povlačenja 12 godina starog članka (od čijeg autorstva je svih 13 suradnika dr. Wakefielda u međuvremenu odustalo i tražilo da se njihovo ime briše) kao "pogrešnog" i "lažnog". Wakefield se međutim, nije htio odreći svog istraživačkog rada i izgubio je liječničku licencu.

General Medical Council je, koristeći izraze kakvi se ne pamte u medicinskoj struci, u svojoj stegovnoj odluci istaknuo da je Wakefield "iskazao bešćutan nemar" i "zloupotrijebio povjerenje u svoj položaj" tijekom istraživanja, te da je postupao "nečasno" i u opisima svojih nalaza bio "zavaravajući" i "neodgovoran".

Dr. Wakefield se tijekom svojega stegovnog saslušanja držao svojih tvrdnji te sebe predstavljao kao borca za pravdu koji se bori protiv farmaceutskih tvrtki i spriječava ih da zarađuju novac na štetnom cjepivu.

Unatoč svemu roditelji autistične djece, preko svojih udruženja i odvjetnika (koji su ovo istraživanje i financirali), su ipak ostali uz Wakefielda. 

Na sudskom sporu 2009. Wakefield je dokazao da je bio u pravu, i da je iza čitave hajke na njega stajala  dobro organizirana mreža plaćenih novinara, agenata i korumpiranih lječnika na platnom spisku velikih farmaceutskih kompanija. Onda je Wakefield zatražio da se i sve optužbe protiv njega izrečene od stane Britanskog medicinskog regulatonog tijela povuku i da mu se vrati liječnička licenca. Ova afera  i dalje traje. Ovo je još jedan skandal u Britaniji u vezi sa vakcinama u poslijednjih nekoliko godina koji je otkrio kakva je perfidna sprega farmaceutskog narkokartela, medija, plaćenih novinara i liječnika.

No zastanimo trenutak ovdje.

Koji je motiv čovjeka koji je danas osramoćen, ismijavan, otjeran (živi u SAD-u) da nefinanciran od ikog radi istraživanje protiv osjetno moćnije farmaceutske industrije? Novčani?! Wakefield se nikad nije novčano okoristio iz navedene studije, dapače suprotno, ostao je nezaposlen. S druge strane koji je motiv drugoj, napadnutoj, strani? VEEEEEELIKE SVOTE NOVCA. Velike i velike svote novca. Tolike da u tren oka iza sebe imaju široku medijsku pomoć i liječnički lobi. Sjetimo se i drugih koji su radili na istraživanju (njih već spomenitih 10 je tražilo da se njihovi potpisi povuku). Dakle kako su ti ljudi odjednom shvatili da njihovo istraživanje nije stručno, da je nečasno, zavaravajuće i neodgovorno? Ili ih je možda pritisak lobija natjerao na to? Uostalom Wakefield je mogao priznati da je u krivu i dobio bi novčanu kaznu i nastavio biti liječnik. Zašto su roditelji ostali uz njega? Je li moguće da su svi roditelji koji tvrde da su im djeca u roku od 2 tjedna nakon cijepljenja postala autistična lažovi? Mislim ima lažova u svijetu no kako to da svi pričaju istu priču. Netom nakon vakcinacije slijede nepovratni simptomi... Uostalom zašto nema autizma u necijepljene djece?...

Možete ovu priču gledati iz dva kuta.

Kao nezvisno istraživanje koje su u kratkom vremenu razotkrili dobri novinari te na vrijeme spriječili luđaka da nam uzme kolektivno zdravlje i izazove epidemiju.

Ili kao iskaz moći protiv bilo koga tko se iti usudi objaviti išta o štetnosti cijepljenja. Cijepljenja su dobra i svatko tko tvrdi drugačije će biti jako brzo i jako snažno skršen medijski, strukovno i osobno.

http://www.youtube.com/watch?v=Ra0QtTUuFIc